RASTI IZ SEBE

    I

 

Od mene neka ponese

svetlu iskričavost mojih sećanja,

neka se ne zastidi 

ni jednog trena nijanse

mog prolaska

 

i neka uči iz sebe.

 

Ako ne uspem drugačije

list ću mu na povetarcu biti

 

šum u uhu

koja će ga dotaknuti

čistom ljubavlju.

 

 

  II

 

Ako rodim planetarnu devojčicu

nazvacu je Venera

po snu i stvarnosti

 

za dvadeset vekova

ako se iko seti

Zemlje i Zemljana

ona će zakmečati

 

dušu, oko i srce sam, izrešetano

nebrojeno puta

ispovraćala

zgađena.

 

             

   III

 

U svojoj mnogoljuskoj porodici

imala sam njega

 

pogledom mi je preneo

one nečujne stvari

 

pomagala sam mu da upozna sebe

(greška nauma)

 

tek kad sam primakla sebe sebi

pomogla sam mu,

al' ne do kraja

 

i podigla ga na presto kralja

tada

 

bio je siroče,

dospelo do darivatelja dece

iz bezimenih ulica.

 

Posipao ih je bombonama,

a ona su ga zagledala čudno

ne znajuc’ 

da ih daruje rukama svog’ oca.

 

 

Znao je da neću prihvatiti

sve njegove strane

i da ću se čak i s’ njima boriti

 

sakrio je i osmeh i suzu

negde ispod kaputa

 

videvši da rastem

iz sebe

iz sebe.

 

Znam, plakao je sa mnom

i govorio:

Zašto su te napustili

kad si najslabija?

 

Morala sam sama sebe

iz bola da izdignem

i da ga utešim

 

zbog sebe,

zbog njega.

           

 

 IV

 

Na putu do tramvajske stanice

upitah se šta ću tamo,

kad ježim se reskog poljupca

točkova i šina?

 

Iskočio je iz asfalta

preda me'

čovek u ritama,

blatnjavih stopala

uplašio se novih znakova vremena

tresao, od svetlećih reklama.

 

Možda se ni ja ne bih snašla u njegovim pećinama,

al' zašto mi je izvukao iz pamćenja

nacrtanog čiča-glišu raširenih ruku

omeđenog krugovima.

Jesam li bila pećinski čovek

na času gušećeg predmeta

kada sam nacrtala

svoju savršenu sliku?

 

Još nisam uspela

da rastrgnem sve krugove 

lance,

a rastem iz ramena i pete

i još se usudim reći:

Majko, rastem!

 

Ne razume me li me odmah

ja joj pročitam svoj glas

 

grešna,

što joj ranije nisam tumačila

mislec':

Plaši se šta će pronaći u mojim hijeroglifima,

gipsa,

gline,

boja.

 

Do određene tačke

gde smo se srele

i gde sam znala da je znala.

 

Oslobodivši se svojih strahova

upletenih oko mene

prihvatili su me ovakvu

prihvatili, da sam doktor jedino bila

spasivši unuče njihovo

u časovima rađanja.

 

 

V

 

Primili su me slomljenu

izlečili

i pustili da živim

sebe

 

i ponovo me rodili

presekavši vrpcu mreže

svojih snova.

 

 

  VI

 

Iskoračila sam iz kože

i smogla snage

da pogledam isplovljen talas ogledala.

Moja je glava vetrenjača

kosa, jato ptica

moja je noga

antilopska,

srneća,

kolena, lavovska

ruke mi rečne

jetra morska,

a srce jezero

što useca se i nadolazi

vučeno silima nadgranatih odsjaja.

 

I vidim,

kasnim za sobom

i vidim

pretičem se

i tek sam na nigde druma

 

nesigurna

loš sam ubica emotivca

što mi se stalno negde vrzma

leti i staje na ringišpilima.

 

Zasto se ne uči od dece

umesto iz knjiga?

 

Zapitkujem kestenovim godovima.

Na trepavici grani

stoji plod

koji ne veruje u sve

što mu se pod cvet servira.

Na ledjima mi lišće, trava, dlaka, krljušt i pero.

O, kako sam lepa danas,

sa prstima srebrnastih pahuljica

i oblak sam i vatra i voda i vetar

i još više utonem u sebe, zaljubljena

u mnoštvo mešavina

i rastopim se od miline u paleticu epitela

šarena.

 

Da li mi se mati igrala bojama

topim se žuto, crveno, belo, crno?

 

Može li se izmeriti pustoš

da se tri osnovne boje nisu pomešale

i u sebe sasule malo crne i bele

Moze li se izmeriti ta beda?

 

   

VII

 

Zagledana u budućnost

svog zemljanog želudca

ispečem se u lavama

uvučem plašljivo u kućicu…

kakvom ću svetu ostaviti puža

pena iz jezera, piše mi

neće svi dojiti nežnošću,  puževe i planete

i dalje ne vidim,

iz ruku mi se omakne magla.

 

Hoće li mi nemiri

opet zemlju iz trupla pomaći?

Da li ću uspeti da se reanimiram?

 

Samo da ne posustanem,

u borbi za koru vazduha.

Samo da ne posustanem,

u borbi za himne nežnosti.

Samo da ne posustanem

u rastu lekovitih biljaka

voljenja

 

ako mi to ne izleči jezero

od iščašenosti

samozvanih humanoida

ograničenih mozgova pogleda

opet ću se razboleti od povraćanja

zgađena nad vekovima mraka

i moraću se roditi makar iz oblaka

bar kao srebrnasta,

sletaću i uzletaću

sa svih rukavica

godišnjih mena.

 

(Svesna da ce biti teško posle dehidriranja.)

           

 

VIII

 

Nisam dorasla sebi

skroz,

nit' drugima

 

naslućujem se u kori breze

u leptiru,

mrvi hleba,

amebi,

prašini,

u prosjaku i bogatašici

u nevinoj i bludnici

u detetu i starici

u Nomadu i mnoštvu korenja

do jezgra.

               

           

  IX

 

Ako ne saznam ništa više do ovog sumraka

jedno ću znati

neću od sebe otstupiti ni koraka

nemam se čega stideti pred vekovima

i nek’ me nagrizaju

otrovi slepih nepromišljenosti

nek’ me zgaze

nek’ grade brane na rukama

nek’ mi lome krila

oblake

vetar i nek mi kažu:

Nakazo zaljubljena!

Nek’ me iscepaju

samelju i zapale

ja ću se ponovo sklopiti

i rasti iz sebe

iz sebe.

 

Ponosiću se svojim toplinama

i toplinama toplina

koje sam sretala i nesretala

vukući svoj leš sada

i kroz tunele vremena.

 

I zaplakaću gorko

zajecacu sa zvezda

vrisnuću do ludila

ako se ne sazna

koliko je Zemlja bila dovoljna

da je bilo više učenja od dece

od beba.

 

Raprsnuću se kao kometa

nek' se u njenom repu vidi poruka

svih nevinih zgaženih mrava.

 

Još nisam iščupala iz vetrenjačinih obrtaja

zato mi je baš ta slika

zgažene lutke

poneta iz zemlje sa severa

ostala tako duboko usečena

i irise kestena

u noćne more dlanova.

 

           

  X

 

Sedim na raskršćima obala,

prilazi mi zmija.

 

Dobro je,

zmija nisam,

al’ umela sam ujesti kao glasna žica

pirana

i pljunuti kao lama

u neizbežnim vratolomijama neodustajanja

 

da rastem iz sebe,

iz sebe,

kao prvog dana.

 

 

 

(autor: jelenaartpoezija)

 

Objavila jelenaartpoezija, 22/11/2007 u 10:23 | kategorija: JA SAM OD ONIH BEZBROJ ALI
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (9) | Pošalji komentar

NE MOZE SE BEZ SEBE ZIVETI!!! (Pesmu posvecujem sebi dakle, mom Srebrnastom Paperju.)

 

 

 

 

Get this widget | Share | Track details

Pobecicu na livadu
na vrhu planine,
jahacu belog konja.
Izmesacu
pop i rok i pank
i trubace i klasiku i trubace.
Sve ce od nota i duga prstati,
a ja cu vatromet biti.


A sad me pusti
da isplacem zadnju kap iz sebe,
kap lepljive limfe.

Ne vidim Sunce,
ne vidim papir,
zar cigarete…
Nista sem magle naziranja.
Oci mi podbule.
Kazes,
one ce me ubiti.
Nece,
o, nece one,
nista ti ne brini.

Ne boli mene ono
sto boleti ne moze.

Mene su prokleli na rodjenju
darovima sanjarenja.
Sad moram biti jaca
i od same Zemlje,
a gde cu skupiti toliku snagu.
Nisam ja
ni planeta ni kometa;
nisam ja
ni gore ni dole.

Mene su prokleli na rodjenju
pogresnim rezovima.
Odstranise mi krajnike i slepo crevo.
Rekose,
kasnije da ne smeta.
Zaboravili su
Srce da mi iscupaju,
lakse bi mi bilo.

Ne boli mene ono
sto boleti ne moze.

A gde su danas Nado, bili andjeli?
A gde su danas bili osmesi?
A gde su danas bile dobre vile,
sto se oko mene nisu svile?

Da cekam, kazes?
Cekacu.


Ako me ne nadjes na onoj livadi,
potrazi me u slikama.
Ako me nema tamo,
potrazi me u pricama.
Ako me nema tamo
potrazi me u pesmama.
Ako me nema ni tamo,
potrazi me u zbirci
Srebrnastog Paperja.

Ako ga ne nadjes ovde,
znaj, da su uspeli
kostanu srz mi iscupati.
Da su me uspeli ubiti,
olupinom polu-zivom naciniti;
u saksiju kao biljku posaditi.

Ne moze se Nado,
bez toliko organa ziveti.

Ja sam se takva rodila.
Necu od sebe bezati.
Meni je otac rodio bistar pogled.
Meni je majka rodila srce.
Mene su oni rodili Ovakvu.
Necu od sebe bezati.

Ako odavde nestane
moje Srebrno,
moje sve jedino
prenesi drugima
da ovo nije pisala masina.
Ovde je zivela jedna dusa,
ovde su ziveli njeni snovi.

Prenesi drugima…
Ne dam
moje parce Srebrnog neba!
Ne dam
da mi lome krila,
cupaju paperje!
Ne dam se ja ukinuti,
ja cu se kroz misju rupu izmigoljiti!

Mene mora biti.
Kroz pesme cu izroniti.
Mene mora biti.

Ne moze se Nado
bez Sebe ziveti.

Biografija:
Vecito je pokusavali menjati i terati da bude nesto drugo sto nije,
a ona uporno odbijala i ostala dosledna sama sebi, onom sto jeste:
veciti romantik rasut izmedju boja i stihova, veciti tragac
za plemenitoscu i dobrotom, veciti sanjar.
Zivi i radi u svim prelepo-lepuskastim mestima ovog sveta,
nosena krilima Srebrnastog Paperja i belim oblacima.

autor: jelenaartpoezija



   1.
      Grof V. said,

      Jun 13th, 2007, 6:04 pm

      Sjedim u Čekaonici Pjesme.
      Neobično je.
      Mogu predosjetiti neko
      čudno stvaralačko pomicanje
      u duši Slikarice.
      Prazna je kutijica za
      medicinske knjižice.
      Nekako očekujem
      da će se otvoriti vrata
      Ordinacije Mašte
      i da ću vidjeti lice Sestre
      s upitnim pogledom
      punim suosjećajne topline.
      A znam. Nisam ondje.
      Daljine čine mislene varke.
      Lijepo je.
   2.
      jelenaartpoezija said,

      Jun 13th, 2007, 6:07 pm

      @Grof V:
      Necete jos dugo cekati pred vratima.
      Nadam se da necete biti nestrpljivi
      i besno otici jer ste dugo cekali.
   3.
      Suske said,

      Jun 13th, 2007, 7:02 pm

      Tebe mora biti …
      Samo da se oglasim, da sam stalno tu … i da uživam na srebrnastom paperju.
   4.
      jelenaartpoezija said,

      Jun 13th, 2007, 7:33 pm

      @Suske:
      Hvala Suske. :)
   5.
      Deda said,

      Jun 13th, 2007, 9:17 pm

      predivno…
   6.
      dodauvijeka said,

      Jun 13th, 2007, 9:26 pm

      Ovo mi malo nije jasno, da li je to jedna pjesma, kolaz pjesama ili nesto drugo.
      Zbog toga mi je sve malo konfuzno, jednom davno sam cuo neku definiciju poezije u stilu, sa sto manje rijeci, sto vise reci, sto ne mora da je tacno, ali mislim da je dobro imati na umu…
   7.
      jelenaartpoezija said,

      Jun 14th, 2007, 2:51 am

      @Deda:
      Hvala Deda. ;) Hvala stvarno, a kobajagi Deda.

      @Dodauvijeka:
      Konfuz pesma. :)
      Ja se ipak odlucujem za slobodu. Ne pisem po definicijama, bar nikad nisam, ko zna…
      Ko ce definisati poeziju… Ona je nesto izmedju nas samih i stihova, nesto sto lebdi.
      Ovo je bio moj suludi pokusaj definicije. Odustajem, zakone, formule … ostavljam fizici i matematici.
      ……….
      Sto na umu to na drumu; kad ja uz drum ono medjutim :)
      uplelo se srce i dusa. Pogledam u pesmu i nigde ne vidim um samo ovo upleteno. :)
      Dosta moje filozofije za veceras, umorih i sama sebe.
      Pozdrav.
   8.
      Zare said,

      Jun 14th, 2007, 9:50 am

      “Freedom’s just another word for nothing left to lose” - Janis Joplin

      Sloboda
      (Azra - Singl ploce 79-82)

      sloboda nije bozje sjeme pa da ti ga neko da
      sloboda nije zahvalnica procitana abecednim redom
      sloboda nije krilatica reklamnog panoa
      konstruktivna kritika postojeceg stanja

      sloboda je zena
      uzmi je

      sloboda nije podmetanje ideoloski zakrzljale forme
      sloboda nije pometanje ideoloski bilo kakve norme
      sloboda nije jednostavan domaci zadatak
      ona je svijest o skladu nesklada nesavrsenih ljudi

      sloboda te ceka
      uzmi je

      datumi
      sjecanja
      kontrola lupa vratima
      regularna predstava
      ko ne pamti iznova prozivljava

      sloboda nije mizantropski odbaceno kukavicije jaje
      sloboda nije uzajamno milovanje idiotskih glava
      sloboda nije referada stanicnih setaca
      ona je svijest o skladu nesklada nesavrsenih ljudi

      sloboda je zena
      uzmi je
   9.
      sewen said,

      Jun 14th, 2007, 10:03 am

      ma ovo je ka fantastično putovanje sa tobom u tebi…dobro ti jutro princezo, pozdrav sa sunčanog juga…
  10.
      jelenaartpoezija said,

      Jun 14th, 2007, 10:51 am

      @Zare:
      Zareee mislim da je red da zapevamo uz Azru i tako redom… :)
      Ja cu da zapocnem… lepse pevam ;) . Idemoooooooo

      Slobodaaaa nijeee krilaticaaaa reklamnoaaag paaanoaaaaaa
      Ta na na na A jee

      Bitiiii istiii bitii posebaaaan bitiiiiiiiii slooooooooooboodaaaaan :)
      biti samooo svoooj Ta na na na
      Tamo gde je srce tamoooo sijaaa sunceeeee A jeeeeee

      Jescuuu snoveee umestooo hlebaaaaaa, moje pace slooobodnoog
      nebaaa La l la la la la

      Jel’ ja to cujem aplauz… ;)
  11.
      jelenaartpoezija said,

      Jun 14th, 2007, 10:56 am

      @Sewen:
      Dobro jutro, dobar dan Sewene :)
      Pozdrav iz suncanog Beograda. ( Za sad.. Ovih dana popodne obavezno padne kisa sa sve gradom.)
  12.
      venus said,

      Jun 14th, 2007, 1:42 pm

      nema fizike ni hemije, samo uzivaj u svojoj poeziji kao i mi :-)
      btw, pesma za koji si pitala , pre x dana sa mog bloga ….Nelly Furtado, Say It Right
  13.
      mirke said,

      Jun 14th, 2007, 3:04 pm

      Sloboda - ah ta sloboda…
      Osetio sam svaku recenicu procitanu
      i osetih kako je iz tebe izlazila dok si ovo pisala.
      Nikad sablonski - Nikad definicije!!!
      Uzivao sam citajuci.
      ………………….
      Samo tako nastavi - slobod(a)no.
      Pozdrav od mene :)
  14.
      stoja said,

      Jun 14th, 2007, 3:37 pm

      Divna slika za naslovnu stranu ,samo još, na vrhu naslov “SREBRNASTO PAPERJE”. Druga,gde si zamišljena sa olovkom ide na zadnju stranu…
      Na predzadnju, pored biografije, ona sa kapicom (sve su odlične) :-)
      Sve pod edicijom:- Veliki Obični LJudi-
      Sigurno biće! Kada ti vidoviti daltonista kaže :-)
  15.
      jelenaartpoezija said,

      Jun 14th, 2007, 3:52 pm

      @Venus:
      Hvala :)
      HVala i za odgovor, nema veze sto je posle x dana , bitno da je stigao. :)
  16.
      jelenaartpoezija said,

      Jun 14th, 2007, 3:56 pm

      @Mirke:
      Nikad Mirke nikad!!!!!!
      Ne moze se moje Srebrnasto vezati zicom.
      Nikad.
  17.
      jelenaartpoezija said,

      Jun 14th, 2007, 4:03 pm

      @Stoja:
      Ko je tebe poslao da mi izmamis osmeh sa komentarom?
      Brze pricaj. f-f :)
      Vidoviti daltonista ha ha ha. Dobar fazon. ;)
      Pozdrav Stojo.
  18.
      *Taganka said,

      Jun 14th, 2007, 7:35 pm

      *aaa, samo je bilo pitanje vremena kad ce se jedna fotkaJeleni otet!
      *Dugo nisam lice zaronila u tvoje Paperje (još uvijek sam uvjerena da nisi drvo nego labudica, ali tko mene šta pita, ako ti kažeš Bor, onda si Bor!), pa eto, navraćam. Nisam sigurna imam li snage da provirim i u pjesme koje sam u izbivanju propustila, ali vidjet cu (procitat cu ih kad tad)…
      *i da, sta sam htjela pitat… o čem ti pričaš??? kakvo sad crvenjenje?? ja niš ne kužim… (to nam je postala neka tradicija, ti nešto kažeš, a ja nikako da shvatim, tako ti je mala moja, kad ljubim Slavonca).
      *Pooozdrav (ovi moji zadnji pozdravi su najslađi, bar meni osobno)
      *Al sam ja skloa zagradama… hm… recimo da su mi fetiš
  19.
      dodauvijeka said,

      Jun 14th, 2007, 9:53 pm

      Ne bih zelio da me neko shvati kao dzangrizalo :-) ali meni je zaista ova pjesma konfuzna i ne vidim tu slobodu pisanja, jer mi zvuci malo isforsirano i preambicionozno…
      Stvarno ne razumijem ako je rijec o slobodi, cime je ugrozena, mislim nema veze,
      samo neko moje zapazanje…
      Nadam se da ne zamjeras…
  20.
      jelenaartpoezija said,

      Jun 14th, 2007, 11:05 pm

      @Taganka:
      *Ma crvenim sto ti jos Mail nisam napisala. :(
  21.
      marun said,

      Jun 14th, 2007, 11:06 pm

      znaš šta, video sam da si malo pažnje posvetila mom blogu… u vezi sa tobom i sobom, sukobom mene i sebe, preporučujem moj blog u aprilu, dok je senvič bio skroz svež…sada je hleb već tvrd, a salata se kvari… začini su prenaglašeni a tunjevina je nekako postala jednoslična…
      http://zlombulo.blogspot.com/2007/04/ha.html
      evo fotka jedna
      http://zlombulo.blogspot.com/2007/04/zlombulo-master-of-darkside.html

      a što se tiče slika i poezije… pogledaj ovo:
      http://zlombulo.blogspot.com/2007/04/ko-samta-sam.html
      znam da je skroz u rimi, ali meni je rima ventil i potpuno kapiram tvoje tekstove, pošto i sam slično pišem često… glavna zamisao ove ovde pesme(linka ovog) je da nekako spojim tekst i sliku(pošto mislim da i sama to na neki način radiš)… ovo što ćeš videti je bila proba, testiranje pa je sve prilično očigledno i naivno… ali me zanima šta misliš uopšte o pokušaju spajanja raznih vidova “umetnosti” u celinu… koliko po tebi to uništava pojedinačno i koliko je moguće kvalitetno napraviti ono ujedinjeno… šta ja hoću da kažem valjda ćeš shvatiti… pffff

      eto… lepo sam izreklamirao blog, alli nije mi bila namera reklama…
      pozdrav!
      marko
  22.
      jelenaartpoezija said,

      Jun 14th, 2007, 11:29 pm

      @Dodauvijeka;
      Ja neke pesme nisam razumela, ali nisam ni otkopavala grobove mrtvih pesnika, da ih pitam.
      Ovde se radi o ugrozavanju slobode, a to se moze shvatiti na milion nacina.
      ……………………….
      Mislim da ce Vam ova moja pesma najbolje pomoci u shvatanju ove pesme.
      Evo linka do nje:
      http://jelenaartpoezija.blog381.com/category/ja-sam-od-onih-bezbroj-ali/

      Obratite paznju na stih u kome se pominje konfuznost, smotanost, smusenost i neorjentisanost. :)

      ………………..
      I da ne zaboravim - ne zameram. :)
  23.
      jelenaartpoezija said,

      Jun 14th, 2007, 11:40 pm

      @Marun:
      Eh Zlombulo, ja uopste ne znam da li je dozvoljeno ovo ubacivanje linkova.
      Nadam se da ce me neko obavestiti ako nije.
      Uglavnom, slatko sam se smejala i zabavila.

      A sto se tice ovog zadnjeg, ja najpre pisem, a tek onda ubacujem sliku , crtez.
      Mislim da se moze ujediniti ponekad. Ja sam to pokusala uz pomoc Kreativca koji je sklon spajanju raznih vidova - to izgleda ovako:

      http://jelenaartpoezija.blog381.com/2007/06/07/trag-jedne-veceri/

      Ja nisam bas neki tehnicar, ali Kreativac pravi odlicne spotove, kratke filmice.
      Ovo nije reklama, ovo je divljenje jednom vidu umetnosti.
  24.
      marun said,

      Jun 15th, 2007, 12:14 am

      haha hvala, dobro sam prošao u sloveniji, nisam ništa osvojio, ali opet to mi nije ni bila ambicija tako da sam potpuno zadovoljan:D ako nađem još neki festivalčić ili nešto slično iskoristiću priliku da smaram okolinu… sigurno… premijera u srbiji se još uvek čeka:D

      a što se spota tiče tvog i drugara tvog, super je, ali opet je tu ono što me zanima… da li je spot pokvario srž svega… tj. samu pesmu…
      ???
      ili je doprineo celokupnom doživljaju…

      a prva asocijacija su mi star wars i oa slova na početku… hah… kakav sam bolesnik:D
  25.
      jelenaartpoezija said,

      Jun 15th, 2007, 12:44 am

      @Marun:
      Mozda u spotu odvlaci paznju, jedino Moj izbor muzicke podloge.
      Ostalo sto je bilo do njega je OK.
      Dakle meni doprinosi.
      Zasto u krajnjem slucaju ne spajati razne vidove umetnosti. Igrati se.

      Aaaaa kako me “vuces za jezik” , imam jedan savrsen primer - njegova pesma, njegov izbor muzike i filmic.
      ……………………
      Njegov najnoviji filmic se zove withoutwords. Nema stihova. Samo muzika i uzivancija. :)
  26.
      Grof V. said,

      Jun 15th, 2007, 7:51 am

      Eto, pjesma je nadošla kao planinska rijeka
      u dolinu gdje neka čudna sila baci kletvu snova.
      I svi su je već bili vidjeli, osim mene.
      Znam. Osjetio sam njeno nastajanje,
      njeno unutrašnje tkanje. Kod Vas su pjesme
      komadi života, posude krvi, riječi molitava,
      kod Vas su pjesme poput vatrenog žiga
      na plućima i fijuk besmrtnosti u dahu.
      Eto, došla je pjesma, a mene nije bilo ovdje.
      Samo misao.
  27.
      AuroraBorealis said,

      Jun 16th, 2007, 6:05 pm

      Al’ priznaj… ne smata ti ni kada boli. Barem jedan jasan znak da si ziva, da nisi kamen… ;)


Objavila jelenaartpoezija, 13/6/2007 u 08:40 | kategorija: JA SAM OD ONIH BEZBROJ ALI
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar

BAŠ ME BRIGA…

  Znaš šta,
briga me što sam žensko,
hoću ponekad da budem muško.
  
Znaš,
briga me što imam dvadeset šest,
hoću opet da imam nula zarez šest,
samo, kad opet krenem u školu
da mi ne bude onako pakleno dosadno,
kao u ona prošla,
prva četri razreda…
I naravno,
da me ne teraju ponovo da sričem.

Znaš,
briga me što mi je porodica porodica
i što mi je brat brat.
Hoću da mi brat bude Mika Antić
i  da zajedno “gasimo mala dogorela krilca”
u nekoj birtiji.
(Naravno, ja sam muško bar danas.)
 
I briga me što su ovi prostori  
odjednom,  
skučeni, srušeni, suženi -
osiromašeni u svakom smislu.
Hoću da živim bez tih glupavih rezova  
po zemlji, morima i vazduhu.
Glupave glavudže, oni se ne mogu izrezati.
Pa, nisu Vam to lego kocke
da ih sklapate i rasklapate,
kako Vam se ćefne.
(Omaklo mi se ovo veliko V,
 vi ne zaslužujete ni malo.)
 

I  znaš,
briga me što sam Srbin.
Hoću da budem Jevrej,
hoću da budem malo Francuz i Bantu crnac,
malo Rus i Indijac,
malo Grk i Egipćanin,
Italijan, Eskim i naravno Ciganin (Rom)…
Hoću da budem sve pomalo
i menjam svoju naciju svaka četri meseca.
Ma, hoću da budem i Japanac,
imam odličnu visinu za to.

Znaš,
briga me
što neko tamo ima sobu od petsto kvadrata -
neću da budem kriminalac,
a kamoli političar -
ruke bi mi otpale,
od ručnog i ostalih pranja
novca, džepova, mozgova.

Hoću sobu tri puta tri,  
u potkrovlju.
Atelje tri puta dva,
naravno,
opet u potkrovlju -
da hranim nojeve i vrapce,
 na prozoru i krovu.
Hoću brvnaru u planini,
nikako u ravnici.
Hoću da naučim da vozim
staru, rasklimatanu folciku,
koju ću naravno,
obojiti kao bubamaru…
I hoću jedno pero i mastilo
i jednu staru pisaću mašinu.
Jedan šator
i dobre cipele -
za zemlju, vazduh i vodu,
da lepo tabam po ovom svetu.
Hoću da se šunjam po neotkrivenim pećinama
i skočim padobranom
sa visine,
odakle niko nikad skočio nije.

Hoću da imam mnogo materijala
za pražnjenje sebe.
Za sve te gluposti što nisu gluposti;
jedino one ne sumnjaju u mene.
I naravno, hoću da imam celu sebe
i  mnogo, mnogo više vremena, 
baš za te gluposti.
 

I baš me briga što terpentin smrdi,
 a od gline i gipsa  
 ostaju bele mrlje deset dana u stanu
 i  što su prljave ruke  
 i što sve to ukućanima smeta.
 

Znaš,
 briga me što sam se rodila ovde.
 Hoću da se rodim na Jugu,
 na obali reke ili jezera
 ili eventualno u vrletima neke planine,
 ali da pod prozorom mene i moje majke,
 sviraju trubači do zore.

 A i kad umrem isto to hoću
 i još nešto hoću…
ali to ću ti reći
kad dođe vreme.

I hoću da ‘mrem, kad ja to hoću.
I hoću, kad se smejem ili kad plačem
za mnom da idu trubači,
moje boje, ptice, moje skulpturice.
I hoću,
 “sobu da primi pet hiljada ljudi sa dignutim čašama”.

Znaš,
baš me briga što se zovem Jelena.
Ja sebe uopšte nemam potrebe da zovem,
a ako se eventuelno zovem   
k’ svesti k’ pameti,
onda se zovem Anelej, Helena i Aneleh.

Znaš,
briga me
što više nema starog drvenog mosta
u mestu moga detinjstva
i  što su prazne kuće na vrh Rudnika
i ostalih planina
i što se niko ne šeta onim šumama.

Briga me,
jedino me nije briga 
što nema malih briga.

Znaš, briga me
što stalno gledam mrgodna lica.
Ja hoću iskreno radosna…
I baš me briga
što ljudi ljude dočekuju na krv i na nož,
kad lepo ih vidim,
kako ljubičice i jorgovane,
plemenite misli i reči,
stalno jedni drugima daju,
a u dvorištima i na poljanama
takmičenje -
ko će više borova i breza posaditi.

I briga me,
što noću ležem u pust krevet
i što jutrom izlazim u prazan svet.
Ja svetova imam dovoljno u sebi.
Svaki dan probijem po neki zvučni zid.

Briga me,
što svakakve reči postoje
i što se debeli proždrljivac vazduh,
prežderava svaki dan pokvarenih reči,
a onda povraća.

I baš me briga,
što me malo njih iskreno i nesebično voli.