Stale su vrteške
tužni pajaci miču kazaljke
klovnovi nose jednobojna odela
i nigde nema šarenih balona
prvi put ne čujem ono dete u meni
spava
prvi put osećam
rastu mi kosa i nokti
očaj mi izbi vazduh iz pluća
ote mi oko
iz kog sam mogla plakati
zaćutaše pesme
ako mu samo jednom kažem
svejedno mi je
ukrašće svu moju svetlost
lavirint sivila
postaće njegov tron
prvi put ne čujem ono dete u meni
spava
prvi put ne sanja
prvi put stojim prestravljena
pred tom slikom.
Vrati mi oko
iz kog sam mogla plakati.
(autor: jelenaartpoezija)
Permalink | obavesti prijatelja |
neka zauvek ostane u tebi...
ne bih te mogla zamisliti bez njega
ti ne bi bila ti:):)
Nedostajla bi mi...
ti osecas, sto mnogi ne umeju:-)
. da znam... samo da se radujem zivotu, sve ostalo je nevazno:):)
*E da mogu dala bih ti svoje oko. I natjerala sve ljude oko sebi da ti daju još jedno i još jedno i još!
*Bolje da ti plačeš s tim očima nego da trunu u tuđim dupljama, jer nema deteta poput tebe, koje će tako plakati.
*Tvoje dete je isto žohar, ne može se ubiti. I ošišaj se ćelavo, bit će ti drago što ti raste kosa
*Olja, samo plivaj...
poseti naš blog i pošalji nam neki svoj rad
pozzzz

Komentari