na romantičnost
novčić po novčić
na dvoje pod mesečinom
srebrnasto,
na dvoje kraj reke
zelenkasto,
novčić po novčić
tiket po tiket
još samo ovaj put
(lažem)
i kladim se na romantičnost
u fontane
u bunarčiće
novčić po novčić do saznanja
klošar sam
zavisnik.
Rehabilitacija beše bolna
ispratiše me osmehom:
Možeš dalje, izlečena!
Al’ opet sam posrnula
i dalje
i dalje odbijam poverovati
da dobitka nema
besomučno preturam po kontejnerima
u predvečerje
čistači ulica odvoze poslednji metalni tračak :
Čekajte, jedan nisam pregledala!
U trenu
zapljusne me vodurina
perači ne vide
zanesenog klošara
što piše i jede
truo list nečega.
(autor: jelenaartpoezija)
Permalink | obavesti prijatelja |
draga Jelena , jako volim tvoje stihove....ostani i dalje " neizliječena ", kopaj i traži....vrijedi.
Pozdrav !
Draga Jelena, ovaj gore komentar ( anoniman ) je moj, samo nisam nešto dobro ispunila, naučitću obećavam. Pusa !
Hvala :))
@Bejb:
I tebi hvala :))
Zvucim kao papagajj, nije mi prvi put.
@Lobotomya:
Nastavicu. :)
Hvala.
P.S.Kladim se da sam opet isuvise i bezrazlozno bio dugacak u svom izlaganju!!!!
Nikada nimoj da razmisljas da li si imao dugo izlaganje, ja to ne smatram bezobrazlukom.
Pozdrav. :))
I klošarenje ima neke čari, zar ne ?

Komentari