Zašto bih se stidela suza svojih?
Zemlja plače,
kapilarima ponornica
Zemlja plače,
u potocima
rekama
i ne skriva ih
a okeane suza ima.
Ne zastidi se svojih jecaja,
otkinutih sa očiju
gromoglasnih vodopada
ne zastidi se svojih krvavih urika
vrišti lavama
uplašena
strese se zemljotresima
raspuknu joj se stenovite usne
sa resom, dubokih pukotina
otvori usta vulkana
prepuna plihova
i prolomi se duga
vrela
suza
krvava.
Suncokreti plaču uljanim suzama
drveće plače smolom, vodom…
od njihovih suza prave točkove
za limena kretanja
(zamisli da neko pravi patike od tvojih suza)
ne zarezeš li njegova nedra
opet će plakati drvenim nervima
jer imaju oči dugog trajanja.
(autor: jelenaartpoezija)
Permalink | obavesti prijatelja |
Diramo se ričima, sličnim ričima. Kako li smo samo potrefili?! Ima mešu ljudima neka tanka nit. Ima i gotovo!
Odlicna pesma, pogađa tamo gde treba :-)
Ja nekad nemam komentar na komentar, nekad nemam vreme... al se nadam da ne zamerate.
Jelena
е мало сутра!
Најлепше се плаче кад се човек сажали на самог себе.
Али, и најглупље.
Pretstavi se.Hvala

Komentari