Sećaš li se onih belih konja
na kojima smo u sumrak
odjahali
daleko…
Sećaš li se one vaze
koju na polasku
iz horoga
nepogrešivo zabacih u smeće
i da sam tamo pronašla lepše polje,
polje dlanova
na kojima nam nicaše cveće.
Sećaš li se drvenih lađa
svilenih jedara
nas dva divlja gusara.
Sećaš li se mirišljave plave svećice
pijanih brodolomnika
odbeglih od nesreće
gde zaplivasmo u otopljenom okeanu
a međ trepavicama Sunce.
Sećaš li se onih belih konja
na kojima smo u sumrak
odjahali
daleko
goli
u nigdini
gde smo se rađali
živeli carski
pokrivali zvezdama
pevajuć čupavim musavim svitcima.
Tamo
u nigdini
odbegli
mi.
(autor: jelenaartpoezija)
Permalink | obavesti prijatelja |
*Dosta uzbuđenja za danas. :)
*Sretnik je onaj koji bi se trebao sjećati tih stvari. Volim malene brodiće, a kad sam bila mala, najdraža knjiga mi je bila o jednom brodiću kojeg je tako napravio jedan dječak, pa ga je pustio niz potok. Na brdu su živjeli mali mornari i imali su razne pustolovine. Kako sam voljela tu knjigu, a sad se ni ne sjećam kako se zvala... Šteta.
*A sretnik nije bio samo taj g/gđa nego i beli konj... ;)
*Malo perverznog humora za kraj, morala sam.. :D
*Pozdrav, Olja!
*Ovacije se cuju, Taganka je prva stigla, publika klice:))
, a i smeje se zbog hm humora.
* Cek da te vidim da li ces stici prva opet pisem.Ludopis.Ne ne nece se tako zvati.
Hvala svima.

Komentari