Prsti kliziše po bezobličnoj masi
njihala se
udisala moj dah.
Rađanje…
Izronilo je lice plesačice
pružila je ruke,
iako sam bila vazdušasta prozirna masa
otelotvorila me tek rođena.
Fizička prisutnost je optička varka.
Postojanje se ne podrazumeva,
možda se probudi oko za tebe prozračnu,
možda te izvaja neko, vazdušasta maso, kao ja,
govorila je plesačica.
Plešimo, ovaj razgovor potaje zamoran,
imamo jedna drugu.
Glineno-romantični ples ljubavi.
U odsustvu svih oblika svesnosti mog postojanja, prisustva,
terakota je bila svesna
da sam tu.
(autor skulpture, spota, žvrljotine: jelenaartpoezija)
Permalink | obavesti prijatelja |
pustila si svoj duh :)
Samo veshta ruka i dar umetnika je ponekad umeju pretvoriti u stvarnost u dodirljivu iluziju.:))
Dobrodosao Kizo. :)
Hvala. :)))

Komentari