Dotaknu se linije zivota dve sudbine kao jedna traju il' se dirnu il' se ne dodirnu al' jedna za drugu dobro znaju

«  January 2009  »
MonTueWedThuFriSatSun
 1234
567891011
12131415161718
19202122232425
262728293031 


Mom dragom cika Mini-Milosavu Bozic

5 October 2007
U danima koji prolaze .....neopisivom brzinom ,cesto se desi da nemam vremena za sebe.Dan mi je kratak previse. U moru beznadja kojim idem..stalno sam na dozi rezerve sa okolinom.Najezdom sunda i kica,iskrivljenih merila vrednosti,stalno se sukobljavam sa ljudima.Nekada imam osecaj da govorim jezikom koji niko ne razume.Nekada razmisljam zasto sam jednostavno takva ,komplikovana,neshvatljiva.Uvek prvo pomislim da sa mnom nesto nije u najboljem redu....Kad vratim film svoga zivota u nazad,vidim dve godine ,koje bih zelela da zaboravim ili bolje reci zelela bih da tako nesto niko nikada ne oseti. Ja sam izdrzala,ali znam da 99%ljudi,pogotovo zena ne bi izdrzalo. U tim danima sam dobijala neverovatnu snagu i energiju od samo par ljudi...Vecina me je i tada crpela ili panicila ...Secam se svakog pisma koji je stigao na moju e mail adresu..Reci mog cika Mine su me dizale iz mrtvih i bacale na vrh..Niko mi sa manje reci nije davao toliku silinu energije... Nekada je i Australija bliza tebi od onoga ko ti sedi na spram tebe...a ne razume te...ili iz preteranog emotivnog rasula gubi razum i nenamerno ti pokusava nabiti komplekse(zbog bolesti koja me je zadesila)iz preterane ljubavi,pravimo svi greske,pa i najblizi grese...Ali samo najjaci opstaju....a na meni je bio izbor opstati i izdrzati ili ne...
Hvala mom cika Mini za sve nezne reci,lepe i medene..Za sva pisma koja su toliko puna emocija ..za svu energiju...Za svaki moj osmeh koji se izmami i raznezi pri samoj pomisli na njega dok citam e mail postu.
Svaku tvoju rec ja volim i svaku razumem.Mozda zato sto ti i ja govorimo istim jezikom i ti znas da te ja razumem. I naravno da cu svaki tvoj savet prihvatiti i ne mogu se ljutiti ili nesto slicno,isto mislimo,,zar ne... Ali da bih ja sprovela ove tvoje reci u svoje delo...moras doci ovamo..Pa ne mogu ja to da uradim a da ti nisi ovde....A mozemo i da napravimo DIL..Ti dodjes ovamo i ja to odmah uradim ...ispunim ti zelju a i ti meni......Hajde razmisljaj malo o tome...Ja znam da mozes i razumem da mislis da neces izdrzati put ...ali ja znam da hoces i znam da ce ti ona nasa netaknuta priroda produziti zivot...Zelim da dodjes!!!!!!!!
Ljubi te i Voli tvoja Sladja

Date: 9/9/2007 1:43:12 PM
Subject: : Sladja
 
  Sladjo ,Mnogo,smo ti zahvalni, ti uvek nadjes vremena da se nama javis, malo
je takvi i ti si jedina u Bozicima, sa najboljim kvalitetom za familiju i
majku . Vidim kroz tebe sretnu familiju, cvetnu decu , tvoje potomstvo a tebe
jednu ponosnu i dobru majku ,koju ce da zatrpavaju i sretaju radosti i uspesi
, to sto ce da popunjava prazninu u tvom zivotu da docekas starost  sa tvojim
cvetovima, a ti tvoji cvetovi  donosice novo cvece i nove radosti.  Meni je
danas, nagnao suze radosnice , moj unuk Petar, Telefonirao sam Sasi a on podize
slusalicu i poznade me po govoru, i zove me da dodjem njegovoj kuci.
  Moj jedan prijatelj nije se zenio, bio je bogat i ziveo u strahu da ce mu
zena uzeti pola imovine i danas kad se sastanemo samo prica o njegovim
mackama i kaze kad umrem niko nece pustiti suzu  za mnom i ako sam bio kroz
ceo zivot  dobar covek . Sladjo ne postoji najbolji niti nagori , ti treba
da svoju sudbinu trazis po svom razumu da osnovno razumevanje ima kod njega a
ti si sposobna
da vas brod zaplovi sretnim vodama.
  Izvinjavam se sto ti mene neces razumeti ja ne dajem tebi savete nego samo
stavljam ti do znanja da je vreme koje prolazi dragoceno i potrebno ga je
racionalno  iskoristiti .
    Mnogo vas pozdravljam i zelim sretno svako sutra
Milosav
 





Sladjo Milance lepo izgleda, drago mi je sto si slikala  to grozdje. Ta loza je
starija od Sase , da moze toliko loza da zivi , niko je niti kopa niti reze a
ona kao divlja ne susi se i uvek je rodevala .
Secam se ...Moja majka Darinka ,kada je tu lozu posadila uzela reznicu od dinke
i posadila, pa meni prica da je ona posadila vinjagu, ja sam njoj rekao ako si
htela da posadis, trebala si divljaku, pa ja da na nju  nakalemim tu dinku, pa da
dugo traje. A ona kaze meni ....Moj otac je ovako sadio, nije kalemio i to je
rodevalo bolje nego vasi kalemi a  vinograd trajao 50 godina, ona je tako
sadila i u vinogradu i dva najvise tri roda rodi i osusi se a tu valjda
nasuta zemlja uz kucu i to lozi odgovara to je stvarno cudno da moze vise od
50 godina da zivi losa nekalemljena.
Moj rukosad sve se isusilo i vinograd i sljive, samo orasi ... njima ne moze
korov ni suma nista . Ako dodjem na prolece posadicu na majkinom grobu bas tu
lozu i pobiti pored spomenika bagremov kolac pa neka joj pedeset godina kiti
grob. Sve vas pozdravljam i ljubim Milosav.
Objavio bsladja u 01:19 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (5) | Pošalji komentar


Komentari:

Pošalji komentar

Време у коме живимо свој живот треба живети.
Сваки трен је драгоцен, али не треба жалити
за пропуштеним тренутцима.
Треба их живети онда када тренутци постоје.
Лепо си ово сложила,
и волео бих да ти твој чика Мина, дође.
Poslao Tay u 07:41, 5 October 2007 | Link | |
Post je u meni probudio jake emocije i sjećanja...
Valjda zato što sam imala slične stvari u životu...:(
Poslao pakao33 u 20:41, 5 October 2007 | Link | |
Sa tako malo reci,moj cika Mina, uspe da prenese neopisivo mnogo emocija!Obozavam ga!
Poslao bsladja u 21:09, 5 October 2007 | Link | |
Kada bi takvih ljudi--onih koji sebe drugima nesebično daju bilo više koliko bi sve bilo ljepše i lakše...:)

Poslao pakao33 u 22:07, 5 October 2007 | Link | |
sve je skoro isto samo je kod mene bio u pitanju teča,koji je na moju veliku žalost kratko-jaaaako kratko živeo...
Prelepa priča.
hvala ti. :))
Poslao kojak u 21:58, 20 October 2007 | Link | |


  Naslovna strana | Napravi blog | Prijavite se