Dotaknu se linije zivota dve sudbine kao jedna traju il' se dirnu il' se ne dodirnu al' jedna za drugu dobro znaju

«  November 2008  »
MonTueWedThuFriSatSun
 12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930


16.jun 2007.godina

16 June 2007

Danima se osecam lose.Malo je premor u pitanju,malo mi se smucilo sve zivo i nezivo.Nekada tako imam utisak da ne znam ni gde sam posla ni gde sam dosla.Kao onaj vic sa babom i sesirom pred ogledalom.Mislim da sam jako dugo pod jezivo velikim pritiskom sto na poslu sto privatno i mislim da je upravo ovih dana doslo do kulminacije.E , uz sve to su mi se natovarili i mama i tata na kicmu sa njihovim pridikama,naravno sve njihove pridike se zavrsavaju i pocinju sa necijim imenom....A to me jako boli... Bas izbaci iz koloseka....

Ranom zorom sam otisla u Bgrd,na predavanje,i ranom zorom sam u busu razmisljala koliko mi nedostaje bata Darko,tu je relativno blizu mene ali mi nedostaje ona nasa prica,moj luft...da sednemo u pizzeriji kod bata Zoke,sami,nas dvoje,i izjadamo se jedno drugom...I ako on ne trazi pomoc od mene niti ja od njega,ali osecaj je kao da smo sve probleme resili i on i ja samom cinjenicom sto smo ih podelili ,razdelili u prici...Celi dan mi tako nedostaje.Moj veliki brat.Moje Darence. Odslusala sam predavanje,u polu svesnom stanju i krenula da prosetam sat vremena do polaska busa,dovoljno za setnju.

U Knezu,se razmileo narod,a ja u masi ljudi koji se mimoilaze vidim moju Anju i mog bata Darka,i snajka Zoku.Izljubim moju medenu devojcicu i snajku,a moj najlepsi brat stoji i kaze,onako ljubomorno i zapostavljeno"Dobro Noco,imas li ti brata"?Zagrlim ga onako jako,i poljubim,osetim jacinu njegovog zagrljaja i bez reci onu toplinu iz njegovog oka,ono kad se kontamo i kad cutimo,i osetih se najjaca na svetu celom.Ma nikad ja ne mogu biti sama kad imam njega ovakvog kakav je.

Prosetah malo i onda zajedno palimo kuci.Nevreme je krenulo kad smo seli u kola.Pljustalo i grmelo...Zorica i Anja su veselo nesto cavrljale,a ja i moj bata Darko,cutke zapalismo cigarete,gledasmo u istom smeru ,po neki osmeh izmami nam neki prolaznik koji je bezao od kise.Cutali smo ....a sve sam ga cula , bas kao i on mene...Prodje oluja,stigli smo kuci,ja svojoj ,on svojoj a dan je bio ispunjen i njegov i moj...Sve smo se razumeli i bez bespotrebnih reci...A za sta inace sluze velika braca.....

Objavio bsladja u 23:30 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar


Komentari:

Pošalji komentar



  Naslovna strana | Napravi blog | Prijavite se