| |||
|
|
Ledeno...16:07, 12.10.2008 4komentara Link
Ponovo kacim ranac na svoje koscato rame I krecem u svoje samotne skitnje duz reke. I osmehujem se I pticama I nebu I travi, iako u meni sve vristi od bola. Uzalud svi moji napori da se prilagodim tvom svetu I proniknem ti duboko u misli, jer samo tako bih mogla shvatiti da li I koliko ti znacim. Nikada mi to nije poslo za rukom, a ti se bas I nisi trudio da mi razjasnis situaciju. Naprotiv… cinio si mi se sve hladniji I udaljeniji. A ja sam se sve vise povlacila u svoja duga cutanja… I tako dan za danom pred kockastim ekranom, kako si umeo cesto u Sali da kazes. Cak I sale sun am postajale sve redje I sve manje su bile sale, a sve vise cinizam. Ne znam cemu se I zasto zalud ponadah da bi tvoj odgovor na moj sms, nakon pet dana cutanja, mogao drugacije I toplije zazvucati. Mozda sam previse ocekivala ili te premalo poznavala, ali svakako nisam ocekivala par uljudnih reci koje bi uputio bilo kome, koga cak I ne poznajes… tek… “ Vazno je da uzivas u tome sto radis, zvalo se to chat ili ne “… Ne, ne uzivam vise ni u cemu I nista vise nema onu nekadasnju privlacnost… ni chat, ni net, cak ni kompjuter me vise ne privlaci… Ali cesto mu pritrcim u nadi da cu te negde tamo pronaci I makar procitati neku tvoju rec, bila ona upucena I drugome… I sve cesce dodirujem mobilni, opet u nadi da cu tamo naci ikonicu u obliku koverte sa tvojim imenom. Znam da se nista od svega toga nece desiti, jednostavno nismo jedno za drugo I nista ti ne znacim, samo treba da se pomirim sa tim… Zivim od tvoje milosti (Goca Trzan – Krila Andjela) Pošalji komentar ::
16:35, 12.10.2008 Poslao: Svemirko ::Lijepe misli....
|
||
<- Prethodna strana :: Sledeća strana -> |