Ovo nebo ispod kojeg živimo,

ostavlja me bez daha.

Tvoji poljupci u noći punog mjeseca,

lepršaju kao leptiri u mojoj utrobi.

Tvoji dodiri ispod zvijezda,

isplovljavaju me na srebrnu pučinu.

Moje grudi u tvojim vrelim rukama,

dok propinjem se prema Svemiru.

Bliže.

Tiše.

Nježnije.

Toplije.

Ovo nebo...

ah, ne mogu da šutim o tome,

sva radost će mi na usne da iscuri...

Ovo nebo,

ti,

pod mojim prstima svileni mirisi,

ostavljaš me bez daha...