Devi - Razum i osjećaji

« November 2008 »
Mon	Tue	Wed	Thu	Fri	Sat	Sun
	1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

« November 2008 »

Mon

Tue

Wed

Thu

Fri

Sat

Sun

Vjerujem da svi živimo tu negdje između razuma i osjećanja, tamo gdje rađaju se nova sjećanja na nešto staro, već poznato, iako možda nikad viđeno. Ali slutnja je zlato, a ne šutnja. Kad u dubini neobjašnjivo slutiš što slijedi, kad ti iz utrobe stižu vibracije i ti već unaprijed znaš odgovore. Deja vu tad ne postoji, možda jedino Vu deja, jer se sve preokrene. Nema tu sudbina više šta da kaže. Vidio si unapred. Znao što se sprema. Ako kažeš tu istinu naglas, reći će da si luda ili prorok, kojem opet teško može da se vjeruje. Ljudi ne mogu da shvate, a čeznu za razumijevanjem. I kako, kako onda drugom čovjeku pojasniti taj osjećaj koji stiže duboko iz utrobe, kad ZNAŠ i neupitno je. Zovi to intuicijom, zovi čime god hoćeš, vjeruj ili ne vjeruj u nju, ali ona je sve što je stvarno. Onoliko koliko naćuliš uši, toliko ćeš čuti. A priroda ništa ne skriva. Ako pogledaš, ako osluhneš, sve ćeš vidjeti, sve čuti i sve osjećati. Bez sumnje. Treba hrabrosti imati za slijediti taj glas. To je put samotnjaka. Put kojim se rjeđe ide. Tuga je na njemu tužnija, ali i radost radosnija, a ljubav veća. Zaroni, ne možeš pogriješiti. Na tom mjestu ionako ne postoji RIGHT or WRONG. Usudi se pogledati u to duboko jezero pred sobom. Na njegovom dnu leži beskrajno blago i izvire sve što postoji. Po izboru se razlikujemo. Hoćeš li ili radije ostaješ spavati? Kada ako ne sada?