Pod hitno potrebna sam intervencije tvoje,
snažne, muške, odlučne, sigurne ruke
da me prime i ne puštaju, ne puštaju od sebe,
da me zagrle i stisnu pored sebe u noćima sto slijede.
I još hitnije da se desi čudo i da nas ponese zanos
i ugrije nam tijela nježnom mekom tihom
meditacijom za dvoje
kad ugase se svjetla grada i utonemo u postelju našu
neka počnu rađati se djeca i neka budemo zajedno dovijeka.
Pod hitno me nazovi svojom
za ruku me primi i ne ispuštaj nikad više
ionako već se držiš tamo
gdje ruka u ruci prirodno se spoji
i gdje odavna mi zajedno jesmo
jos samo pod hitno da me priznaš svojom.
Sebi, meni, i svima našima.
Pred dragim ljudima.
Pred našim nadolazećima malima.
Pod hitno ima da me zagrliš i
ne ispuštaš više.
