Burano je živopisan ribarski centar, na četiri ostrva u laguni Venecije, poznat i po umetničkim delima čipkarstva još iz XVI veka. Gradski deo se sastoji od kanala koji presecaju mesto i uskih ulica koje se spajaju na Trgu Galopi.
KAROLINA RIJEČKA, WEB STRANICA "DRUŠTVA HAIKU PJESNIKA - RIJEKA"
Blagoslovljeni neka budu svi oni koji joj pomažu, a mi haiku pjesnici radosni da u tome sudjelujemo...
KAROLINA RIJEČKA, WEB STRANICA "DRUŠTVA HAIKU PJESNIKA IZ RIJEKE, DOLASKOM DIMITRA ANAKIEVA IZVRŠENA JE IZMJENA NASLOVNICE KOJU JE UMJETNIČKI USPJEŠNO IZVEO WEBMASTER VEDRAN JAKLIN
Dobrodošli na stranice društva Hrvatskih haiku pjesnika
Naš Eko Projekt - Ekološko selo Istra - Tražimo partnere
Društvo Hrvatskih Haiku pjesnika "Karolina Riječka" - Rijeka osnovano je 2000. godine u Rijeci s ciljem da promiče haiku poeziju u ovom dijelu Hrvatske i u svijetu.
Osnivači društva su Borivoj Bukva, dr.sci. Jadran Zalokar, Siniša Posarić, Žarko Milenić. Društvo je organizator tradicionalnih međunarodnih haiku susreta koji se održavaju u Rijeci, Riječki haiku pjesnici usko surađuju s haiku društvima u svijetu, a prisutni su i na Internetu. Za prvog predsjednika društva izabran je dr.sci. Jadran Zalokar.
Stranice haiku društva "Karolina Riječka" otvorene su za sve umjetnike (pjesnici, književnici, slikari), za sve koji žele predstaviti sebe, svoje radove, svoja mišljenja i viđenja.
Haiku pjesnici
Pjesnici
Pisci, Književnici
Slikari
Galerije, galeristi
Aukcije
Izdavačke kuće
Pošaljite nam sve vaše prijedloge, savjete, informacije, haiku tekstove, pohvale, pokude vezano uz naš site te Hrvatsku i svjetsku Haiku poeziju!
Welcome to the Web Pages of the Croatian haiku poets association
Haiku Society Rijeka was founded in Rijeka in 2000 with the aim of popularizing haiku poetry in this part of Croatia and in the world.
Haiku poets Siniša Posarić, Borivoj Bukva, Žarko Milenić and Ph. Dr. Jadran Zalokar established the Society. This Society organized traditional international haiku poets gatherings in Rijeka. Haiku poets from Rijeka have established collaborations with other Croatian haiku associations as well as with the world ones. The first president of the Haiku Society Rijeka is Ph. Dr. Jadran Zalokar.
Dear friends, haiku and other artists from all around the world - welcome to "Karolina Rijecka"! You can contact us by the following e-mail addresses:
Haiku poets
Other poets
Writers (novelists, essayists)
Painters
Galleries
Auctions
Editors
Your suggestions, advice, information, haiku poems, complaints, praises... about "Karolina Rijecka", Croatian and the world haiku are also welcome! Thank you for being with us!
Haiku mjeseca - Poems of the month
Poezija posjetilaca
Visitors poetry
09./2008.
ljetnji suton -
vjetrić miriše na
svele trave
ZORAN RAONIĆ,
(CRNA GORA/MONTE NEGRO)
summer dusk -
breeze smells
faded grass
Đavolji most:
Duša dodiruje dušu
Iznad praznine
DIMITAR ANAKIEV,
(SLOVENIJA)
Devill's Bridge:
A soul is touching soul
Over the void
Zeleno polje.
Rastu zajedno ljudi,
Bilje i pčele.
VESNA M.KOVAČIĆ,
(CROATIA)
Field of Green.
Growing together people,
Plants and bees.
Urednici - Editors:
e-mail: contact@karolina-rijecka.com
Web:
Borivoj Bukva
E-mail:
borivoj.bukva@karolina-rijecka.com
Web:
dr. sci. Jadran Zalokar
E-mail:
jadran.zalokar@karolina-rijecka.com
Web:
Biljana Bokun - Lora
E-mail:
lora.dober@karolina-rijecka.com
Web:
Dimitar Anakiev
E-mail:
dimitar.anakiev@guest.arnes.si
dimitar.anakiev@karolina-rijecka.com
Web asistencija:
Vedran Jaklin
E-mail:
vedjak@yahoo.com
vedran.jaklin@karolina-rijecka.com
Artmajeur Online Art Gallery
Zadnja izmjena na stranici 27. rujna 2008. 20:15:18
Hosting web stranica "Karolina Riječka" nalazi se Plus.hr - najpovoljniji smještaj na Internetu
-----------------------
O nama
Koncem 2001 godine Društvo haiku pjesnika Rijeka, promoviralo je web stranicu haiku pjesnika Rijeka "KAROLINA RIJEČKA", prvu takve vrste na ovim našim prostorima Jugoistočne Evrope.
Bili smo spremni suočiti se sa svim nedaćama i upustiti na putovanje u prekrasno i misteriozno nepoznato. Upoznali smo u kratkom vremenu i stekli brojne haiku prijatelje diljem svijeta i mislili, da smo otkrili ključ za konačnu realizaciju našeg haiku Društva. Pojedinci su u tome i uspjeli i povukli za sobom i ostale haiku pjesnike. Društvo po broju i kvaliteti haiku pjesnika u stalnom je usponu, tako da nam je opstanak zagarantiran...
Onda se desilo ono što se možda i treba desiti u samom izrastanju. Sukobi, netolerantnost i netrpeljivost sukobi materijalne prirode počevši od interesa pojedinaca, koji je bio jači od bilo čega. Tako smo nakon godinu dana kontinuiranog i kvalitetnog uspona doživjeli udarac, promijenivši dvoje webmastera, adresa i lokacija, da je web Karoline Riječke gotovo mirovao. što se zbivalo i kako se započelo, s kojim entuzijazmom, neka nam potvrdi promoviranje Weba "Karoline Riječke" na Internetu te 2001.
Društvo Haiku pjesnika Rijeka u sklopu svojih aktivnosti, godinu dana po formiranju 14. prosinca 2000., a na današnji dan održavanja prve godišnje skupštine društva, 17. prosinca 2001. otvara novo poglavlje svog djelovanja - web stranice "Karolina Riječka" - http://karolina.histrion.net/
Kao predstavnik Društva Haiku pjesnika Rijeka, želim iskoristiti prigodu da spomenem, ujedno se i zahvalim našem sponzoru - Asteru i gospodinu Viškaniću, koji je svima nama ponudio nešto posebno, nadasve originalno i izuzetno. Pri tom mislim, kako na same stranice Astera koje su mnogima od nas omogućile virtualan susret i okupljanje, naposljetku ostvarenje divnih i trajnih prijateljstava, tako i na taj još jedan korak dalje kojim je omogućeno da pod okriljem Astera svjetlo dana ugleda i novo dijete virtualnog svijeta - "Karolina Riječka", odnosno zvanične stranice Društva Haiku pjesnika Rijeka.
Stranice "Karolina Riječka", nama članovima društva, predstavljaju izgrađen most prema svijetu, realan most koji omogućuje točku susreta haiku pjesnika i ljubitelja haiku pjesništva. Pa čak i u lokalnim, odnosno nacionalnim okvirima, ove stranice predstavljaju potpuno autonomno virtualno rođenje hrvatskog haikua. Igrom "slučaja" ispalo je da smo prvi "upalili svjetlo". Iskreno se nadamo da će nas primjer polučiti rezultat "paljenja mnogih svjetala". Kada je put kojim kročimo obasjan svjetlom, spoznajemo put, spoznajemo sebe na putu.
Trendovski raspoložen u službi Interneta, postavljam Međudjelovanje kao temelj svake Komunikacije. Komunikacija između čovjeka i čovjeka, ako je neizrecive kvalitete, različitost svijeta postaje svijet - cjeline, tako u doživljaju imamo potpunu komunikaciju.
To se rijetko dešava, jer je za to potrebna osjetilna, emotivna i intelektualna kompetencija, koja se samo usput i sporadično njeguje.
Uspostavu trenutačne uzajamnosti putem Interneta kao vida međudjelovanja svi tražimo. U utopijskom ekološko - komunikacijskom modelu, međudjelovanje je dignuto na razinu čovjekovog svjesnog djelovanja i uozbiljene uzajamnosti čovjeka i prirode.
Tuđih među nama nema!
Svi smo mi braća
pod višnjama u cvatu.
/ Kobajasi Issa /
Ekološki model svijeta je transpersonalan, predstavlja čovjeka u svjesnom jedinstvu sa svime, predstavlja međudjelovanje kao potpunu komunikaciju.
Letnje trave.
Snovi o slavi
palih ratnika.
/ Matsuo Basho /
I da završim ovaj prikaz konstatacijom: "Društvo Haiku pjesnika Rijeke" polagano, ali sigurno napreduje na svom putu ka Zvijezdama. Društvo raspolaže svim potrebnim resursima i nadasve pjesnicima slobodnih nazora, koji čine tu sredinu sretnom i ispunjenom uzajamnim poštivanjem i ljubavlju.
Haiku pjesnik - haijin je put, istina i život, a haiku za njega predstavlja "poljubac pjesmi života".
Glasnik mi najprije
pruži višnjevu granu,
zatim pismo.
/ Takara Kikau /
Naše misli, naše riječi, naša djela, naše učenje je: da što god morali učiniti na ovome svijetu, to treba činiti cijelim srcem. Uz punu moralnu odgovornost, uz potpunu predanost i posvećenost, treba djelovati svaki dan.
U želji da služimo sebi i svijetu, mi stječemo vise znanja, više mudrosti, više mira, tako napredujemo na spiritualnom putu, i to je nas jedino mogući put ka konačnoj samo realizaciji sebe.
Nemojmo zaboraviti ni to da u sebi nosimo svoje vlastito božanstvo.
Lora mi je napisala u pismu, da to što se dešava: "Dar je s' neba"! To jest, uistinu i točno. Kad božanska iskra kao u ovom našem slučaju, padne na nasu dušu, mi se ponovo rađamo mladi.
Društvo haiku pjesnika Rijeka, zajedno sa našim webmasterom Bornom, bivamo pročišćeni, obnovljeni, neopterećeni prijašnjim poimanjima vrijednosti i bogatiji za jedno novo iskustvo. Prošavši kroz katarzu inicijacije, drugačiji smo i vredniji: u smislu dobrote, istine i ljepote, one istinske ljubavi. Zaželimo našoj Karolini Riječkoj po treći put sretno dizanje na noge. Krenimo skupa zajedno s njom šireći posvuda ljubav i rastjerajmo tamu...
Blagoslovljeni neka budu svi oni koji joj pomažu, a mi haiku pjesnici radosni da u tome sudjelujemo.
U Rijeci 25.02.2004, Borivoj Bukva
Od 09.sijecnja 2006. godine webmaster Vedran Jaklin
preuzima Karolinu Rijecku i uspjesno nastavlja rad pod
vodstvom Drustva haiku pjesnika - Rijeka.
Od 15.09.2008.godine član uredničkog odbora je Dimitar Anakiev. Naslovnica u ovom obliku postavljena je 27.09.2008. godine.
Htela da napišem nešto smisleno... pametno. Nešto što od mene neće napraviti totalnog soma. Kretena par-ekselans. Ostala sam ipak da sedim u polu-turskom sedu, sa cigaretom u jednoj i daljinkim u drugoj. Menjala kanale. Onda obrisala naslov "Celibat" i kliknula na IKS.
Ne mogu da pišem.
*********************************
Navali na mene inspiracija, svim silama, u jutra kada se sećam onih stvari koje fenomenalnim bekhendom odbijam da znam, u bilo kojem trenutku bilo kog dana. Ti i ja u milion bezobraznih i tako spontanih položaja... posebno volim onaj gde tvoja glava napravi od mene jestuk i tako osluškuješ... gde tvoja duša nađe pravu udolinu na mom srcu... tako prirodno, bezbolno... Utone.. Oh... ništa strašno.
Stigne me bol, samo iskoči i tako me parališe.
Nemam ja više ljubavi za nas. Ne samo za nas. Za bilo koju kombinaciju koja podrazumeva deljenje mene i mog srca na dva, za obmotavanja i srastanja. Nemam.
Nekako sam... kako da kažem.... otupela.
I opet ne mogu da pišem.
Plašim se onoga što će da iskoči. Iz mene. Iz prošlosti.
Plaši me na živo sahranjeno. Vampiri... veštice.. vukodlaci.
Sve to mene ganja.
Često.
Večeri su postale hladne , a do njih se ima dosta pešačiti . Nebi valjalo da ponovo nazebe , odlučili su da do njih idu taksijem.
Ulaze u sobu , njih dvoje sede ćutke u polu mraku , svako na svojoj stolici . Iscrpljeni , svako sa svojim mislima ... Odpozdravljaju tiho , praznih pogleda . U sobi je poprilično hladno , njihov klinac je u svojoj sobi , po kazni prepisuje neki tekst.
Ćute , ona pita da li je neko za kafu , a on okreće kanale . Razgovor polako počinje da izguruje tišinu . Njen muž je konačno ostavio daljinski , i ne gledajući na kom se programu zaustavio. Pokušava da kontrira kada god je to moguće . Ona čeka svaku priliku da mu prebaci za alkohol , iko je prestao da pije , barem on tako kaže. Njih dvojca su braća , rođena .
Pre izvesnog vremena mali je počeo da piški u krevet , odmah pošto je prošla noć kada je on nju izvukao iz kreveta vukući je za kosu , pijan razlupao njen telefon i sažvakao joj karticu , a onda je ona bila zaljubljena u drugog , zatim ga je tužakala kod njegove majke , pa su zatim oboje zaboravili da imaju dete i krivili sve žive oko sebe za nedaće koje ih okružuju . Onda su rekli da se vole i da nemogu jedno bez drugog. Zatim je ona pokušala da nagovori devojku muževog brata da njih dvojca nesmeju da se druže. Onda je uspela da ga nagovori na još jedno dete , iako samo ona radi za nekih 12000 , ali na žalost u drugom mesecu plod je bio mrtav. On je pljuje i ponižava kada god to može i govori da je voli najviše na svetu , kod nje je ista situacija.
Sada sede njih četvoro i pričaju , pijuckaju kafu ... On kao stariji brat prekorno im drži predavanje , o tome kako njih dvoje nisu normalni , šta ima da studiraju , neka prave decu , dete je odraz zrelosti kažu oni...
I tako svega pomalo...
Dvoje , koji dođoše taksijem , sada istim idu kući , nasmejani , puna srca , jer su ih videli ... Kako god , te večeri zameniti se ne mogu...
Mnogo toga neispisanog neka u u tri tačkice stane ... ali tako zaista jeste... a da li je to porodična idila ?
Nedavno je umrla 98 godišnja gospođa imenom Irena Sendler. Za vrieme Drugog svjetskog rata dobila je dozvolu za rad u Varšavskom getu kao vodoinstalater-stručnjak za odvode.Iza svega je imala jedan skriveni motiv ...Budući da je bila Nemica, znala je šta nacisti planiraju sa Jevrejima.Irena je na dnu svoje torbe za alat koju je nosila, kradom iznosila malu decu.Pozadi u svom automobilu imala je vreću od grubog platna za veću decu. Imala je i psa koji je bio izvežban da laje kada bi je nemački vojnici puštali unutra i napolje iz geta.Njegovo je lajanje pokrivalo dečji plač.Vojnici, naravno, nisu ništa hteli psu.Za vrijeme dok je tamo radila i načinom na koji je radila, uspela je da izvuče 2500 dece.Ipak su ju uhvatili te su joj slomili obe ruke i noge i žestoko je pretukli. Irena je sačuvala zapis s imenima sve djece koju je prokrijumčarila, držeći ga u staklenom peharu ispod drveta u svom dvorištu koje je kasnije izgorelo. Nakon rata pokušala je pronaći bilo koje od roditelja koji su preživeli i ujediniti porodicu.Većina ih je, na žalost, bila ugušena gasom, pa su deca kojima je pomogla smještena po porodicama ili su usvojena.Prošle godine, Irena je nominovana za Nobelovu nagradu...Izgubila ju je.Pobjedio je Al Gore, načinivši film o globalnom otopljenju.
Ili kako je to biti omađijan starom frajlom našeg kontinenta!
DOKUMENTA POTREBNA ZA MAĐARSKU VIZU
1. Formular, potpisan i popunjen latinicnim, štampanim slovima
2. 1 fotografija pasoškog formata skorijeg datuma 3. Pasoš, potpisan, koji važi 6 meseci po isteku tražene vize 4. Fotokopije pasoša i licne karte (strane sa podacima) 5. Lica koja nisu državljani SCG moraju priložiti dokaz o legalnom boravku u zemlji
ZAPOSLENI U DRŽAVNIM USTANOVAMA, DRUŠTVENIM I PRIVATNIM PREDUZECIMA: - originalna potvrda o zaposlenju na memorandumu fime sa naznacenim prihodima u proteklih 6 meseci
- fotokopija radne knjižice (overena od strane poslodavca)
- listing iz PIO (penziono invalidsko osiguranje) - original
VLASNICI PREDUZECA: - fotokopija rešenja o registraciji firme
- najnovija potvrda o placenom porezu i doprinosima
- prosek prometa iz banke sa osnovnog računa preduzeća ili radnje (za 3 meseca)
ĐACI I STUDENTI: - potvrda o studiranju sa fakulteta / školovanju iz škole
- kopija indeksa (strana sa podacima, sa poslednjim ispitom i poslednjim overenim semestrom) / kopija dacke knjižice (strana sa podacima i strana sa poslednjim ocenama)
- izjava roditelja da ce snositi troškove boravka u Madjarskoj i potvrda o zaposlenju i prihodima roditelja
- potvrda o rezervaciji smeštaja (vaucer)
DECA MLAĐA OD 14 GODINA : - ukoliko se dete mlade od 14 godina nalazi na pasošu roditelja viza ce biti odobrena i za dete ako roditelj popuni na formularu i pitanje koje se odnosi na dete i priloži - fotografiju za dete
PENZIONERI: - poslednji cek od penzije
- potvrda o rezervaciji smeštaja (vaucer)
NEZAPOSLENI I DOMACICE: - potvrda sa biroa za nezaposlene / kopija vencanog lista
- izjava izdržavaoca da ce snositi troškove boravka u Madjarskoj i potvrda o zaposlenju i prihodima izdržavaoca
- potvrda o rezervaciji smeštaja (vaucer)
POLJOPRIVREDNICI: - izvod iz katastra (površina zemljišta)
- fotokopija zdravstvene knjižice
- rešenje o porezu
- potvrda o rezervaciji smeštaja (vaucer)
I onda još 250 evra + trošak za pet dana. Ko ima i ko može. A već ih je desetak od 23-oje učenika iz jednog odeljenja odustalo. Smisao? Povod?
Đačka ekskurzija!
Prosto se divim ministarstvima, svim skupštinskim poslanicima, a naročito turističkim delatnicima! To sa vizama je da se prosto smrzneš od beline i olakšica! Prosvetari Vama svaka čast, ta niste Vi ništa krivi! Krivi smo mi!
A i zašto bi deca znala tako mnogo?! Što manje znaju to će ih manje boleti glava. Nek je živ i zdrav, sin jedinac, i nek vidi malo Sveta. Od te "glavobolje" se upliću snovi.. od tih mirisa lelujaju misli.. a majka će naposletku.. kako god, u crvenim čizmicama, čardaš, pa na astal novce i papire, iako.. slabo divani taj mađarski! Možda će on bolje znati..
U sobi je bio polumrak.Svetlost jedino od televizora.Mačak se igrao i kao
mahnit jurio neku lopticu tamo amo.Odjednom videh da loptica hvata nelogičan pravac u odnosu na to kako ju je on šapicom gurnuo.Pođoh da je uzemem ali je loptica nastavila da uzmiče. Tada sam shvatila da je ptičica. Uspela sam da je uzmem u ruke u kojima se odmah primirila kao da je bila svesna da je našla utočište.Mačak je sedeo i oblizivao se. Bila sam ljuta na njega ali svesna da je nagon jači i da je on ptičicu uhvatio napolju i doneo je u sobu da se pohvali sa svojim ulovom.Milujući je i premeštajući , primetila sam da su mi dlanovi krvavi pa mi je bilo jasno da je ranjena, što se na prvi pogled nije videlo. I repa nema ili je suviše kratak, tako da ne znam da li je sasvim mlada ili joj je mačak perje počupao. Napravila sam joj gnezdo u kutiji i tamo je provela noć.Od jutros je živahnija. Nadam se da će perje koje nedostaje narasti, a ranice zarasti.
BlogCaffe je ugašen, ali je kompletna baza sa svim sadržajima
sajta integrisana na domen www.topradio.rs
tako da svi dosadašnji registrovani korisnici BlogCaffe-a
mogu da pristupe sajtu sa starim lozinkama
Sedi dole! Ko ume nek sedi i gore.
"Skidam" svojih ruku dela, da može da se počne od početka.. jer da bi se nešto novo počelo, sve staro treba da se privede kraju.
Jel tako?
Zadovoljstvo mi je da Vam najavim da kompanija "Media System" koja je zvanični vlasnik BlogOya! za nekoliko dana pokreće još jedan social network sajt na domenu www.topradio.rs .
Kao što verovatno pretpostavljate pored toga što će te na njemu imati mogućnost praćenja našeg radio programa, očekajte i niz drugih multimedijalnih i zabavnih sadržaja...
10. septembra izašao je novi album grupe Metallica (nešto ranije i na piratskim sajtovima). Zove se Death Magnetic. Za sada sam video samo jedan spot ‘The Day That Never Comes’ u kome se pojavljuje i naš Yugo (pogledajte ga, zanimljiva je pričica), a zvuk je kao nekadašnja Metallica. Evo ga i omot i spisak pesama:
That Was Just Your Life
The End Of The Line
Broken, Beat & Scarred
The Day That Never Comes
All Nightmare Long
Cyanide
The Unforgiven III
The Judas Kiss
Suicide & Redemption
My Apocalypse
Leto je i škola se nalazi preko puta moje zgrade. Nas 5-6 skupimo se i popnemo se na krov škole, tada su krovovi još uvek bili ravni. Smisao te akcije ne znam ni dan-danas, no nije ni bitno, višak energije, valjda.
Kad si na krovu, lako nađeš razlog zašto si na krovu, a tu je bio i Straško, stražar koji je čuvao školu od ovakvih kakvi smo mi bili, ali je izgleda baš tada bio negde drugde ili se mrtvosao od rakije.
Odjednom krene da zvoni školsko zvono. Pogledam, moji drugari se nagnuli preko krova i čine nešto što tera zvonce da zvoni. Raspust je i nema razloga da se zvono oglašava. Ali se oglasilo.
Najzad drugarima dosadi ta radnja, pa se pomere, a ja priđem. Gledam, vidim žice koje iz zida dolaze do zvona. Sagnem se preko krova i prstima spojim žice. GROM! Ulovim se u strujno kolo, i to me drmalo i drmalo. Ovi moji već otišli na suprotnu stranu krova i zabavili se nečim drugim, tako da me nisu videli dok sam varničio.
Nekako se iskobeljam iz strujnog kola, sav ponosan na sebe jer je i mene drmnula elektrika (tada mi je bilo možda 11 godina, pa sam manje-više na sve bio ponosan), i onako poluošamućen dobauljam do drugara.
''Šta ste radili tamo, pa je zvonilo?''
''Bacali smo odozgo kamenčiće na zvonce.''
2.
Frižider marke ''Obodin''. Možda malo stariji i od mene. U frižideru regulator za temperaturu. Ali je otpao pa je ostala samo rupa, obložena gumom. Rupa u frižideru, nema šanse da ne proverim šta je u toj rupi. Otvorim vrata frižidera i bez mnogo razmišljanja prodrem prstom u to gde je bio regulator temperature. Guma je činila neznatni otpor mom nadirućem prstu, ali me na kraju propustila. Kad sam već zašao dublje, osetio sam vlažnost. Da ne bismo došli do seksualnih aluzija, kako je moj prst prodro i dospeo do te vlažnosti, tako se desio GROM. Ali, osećaj je bio drugačiji od onog kad me zveknulo na krovu. Tamo je bilo suvo i jako, a ovde nekako mekano i mokro, iako je drmalo tako da su mi i koske zvečale. Dopala mi se struja iz starog ''Obodina''. Za sada moj najomiljeniji udar.
3.
Kaže mi drugar: ''Ajde pipni ovo.''
A to je prekidač stone lampe, samo što nema onaj pali-gasi, nego je ogoljeno i unutra su žičice.
Pipnem. GROM! Odbaci me metar i po unazad. Na palcu mi momentalno iskoče tri pliha.
''Ti nisi normalan'', konstatuje drugar, dok se ja blentavo smešim sa poda njegove sobe.
4.
Pregori sijalica. Sad, nije muka što je pregorela, nego što je pregorela na onom visokom plafonu, stara gradnja, plafoni dignuti pod nebo, te fore. Nema lustera, sijalica bila ušrafljena direktno u sijalicodržač koji s plafonom spajaju dve žice. Nema lustera, ama nema ni merdevina. Popnem se na sto. Jok, kratak sam. Dovučem kamaru knjiga, složim ih na sto u dve gomile, stanem na njih, balansiram, ali jok. I dalje sam kratak. Siđem nekako s te gomile, dovučem još jednu kamaru knjiga, naslažem ih na već postojeće i posle petnaestak minuta teškog mučenja uspem da stanem na vrh toga. I šta? Nova sijalica mi ostala dole, daleko ispod mene, na stolu. Psujem, opet silazim (to traje i traje), uzmem sijalicu, opet se penjem (to traje i traje i traje), opet sam na vrhu i mogu da dosegnem crknutu žarulju. Ali ona je tako dobro pregorela, da je spržila i deo sijalicodržača, pa su postali jedno. Cimao sam i kidao, pokušavao da razdvojim sijalicu od grla, nešto je puklo, skot je počeo da se odšrafljuje, sa sobom noseći i komade sijalicodržača, ali tako silovito da mi je poremetilo ravnotežu, pa sam se mahinalno uhvatio što za žice, što za onaj neotopljeni deo sijalicodržača, i onda GROM!
Nije da se hvalim, neću da se kurčim, no činjenica je da sam na klimavom stolu, na metar knjiga naslaganih na tom stolu, udarnički podneo strujni udar, a da pri tome nisam ni pao. I opsovao sam samo triput, tiho.
Posle moja draga došla kući, ja joj ispričao avanturu, a ona me pitala: ''Što nisi od komšija pozajmio merdevine?''
Samo je pitanje trenutka kada će vaši hard diskovi postati apsolutno nepotrebni... Sistem na računaru će te podizati verovatno sa nekog medija tipa fleshke ... a sve shto bi ste od podataka čuvali skladišćete online na net-u.
Možda bi ova rečenica pre par godina izgledala kao dobar SF strip... ali ... komercijalne brzine pristupa internetu vrtoglavo rastu, približavajući se onom transferu podataka koji imate na HD-u ... gotovo sve aplikacije tipa Photoshop, MS Word, Excel i sl... imate potputno besplatne na korišćenje u online okruženju, možda Vas jedino brine prostor za skladištenje podataka ?
E pa i tu su barijere probijene, dosadašnji uobičajni online servisi koji su vam do sada nudili par gigabajta prostora za vaše privatne podatke, već u ovom trenutku su prošlost.
Sa zadovoljstvom vam predstavljam servis Oosah, koji verovali ili ne nudi 1 TB (i slovima, jedan terabajt prostora za skladištenje vaših podataka), i to potpuno besplatno. Zvuči neverovatno ali je istinito. Jedina stvar u čemu ste limitirani je da ne možete aploudovati veće video fajlove od 200 MB, odnosno fotke veće od 50 MB i mp3 fajlove veće od 9 MB ... Takodje ne možete aploudovati arhive i *.exe fajlove, ili jednostavnije rečeno - servis je namenjen za multimedijalne datoteke (video, fotke, mjuza). Ali nije po sredi samo klasičan upload servis, već ima i sijaset drugih odličnih fora, recimo, integraciju sa YouTube, Flickr, Facebook, Picasa itd.
Gledajući kako stvari stoje, neće me začuditi da će se u skorijoj budućnosti pojaviti na stotine sličnih servisa, a svaki će nudi još i još i još ... kako to obično biva kada je u pitanju konkurencija, i onda se logično vraćam na početak ovog teksta....
Press the power button ....
Bzzzzzbzzzz
Welcome to Matrix ...