Prošle sedmice sam sa ćerkom putovala u Prag. Da vidimo usput Bratislavu, a u povratku Budimpeštu. Ne mogu još da sredim utiske, milion slika, bezbroj podataka... Ipak za ova tri grada treba više od pet dana. No, šta je, tu je :) Možda sledeći put bude više novca u našem novčaniku, pa ostanemo duže :)
Bratislava, nepravedno zapostavljena u odnosu na brojne turističke centre Evrope, ušla nam je u srce neprimetno, svojom blagošću i stidljivom lepotom. Prelepa zdanja, besprekoran hotel, divni restorani, neobična, ali zanimljiva i ukusna kuhinja... Kapućino sa cimetom, sunčane ulice, od kojih svaka ima neku svoju zanimljivost... Pogled sa tvrdjave na Dunav, u daljini Austrija i Češka... Napustili smo je sa nadom da ćemo se uskoro ponovo sresti.
Prag. Jedan od pet najlepših gradova Evrope. S pravom! Još da se nisu svaki čas smenjivali sunce i kiša, bio bi još lepši. Praški dvorac na Hradčanima, Katedrala Sv.Vita, Stara Kraljevska palata, Vladislavova Dvorana, Bazilika Sv.Djordja, Karlov most na Vltavi, Starogradski trg sa astronomskim satom "Orloj", Vaclavske namjesti, Nacionalni muzej... Ali, Prag je jedinstven i po nečemu, bolje reći Nekome, što ostala četiri grada prve petorke nemaju: samo on ima Miru, tačnije @miriam :)))
Pre godinu i po dana, kad sam napisala svoj prvi post, bila je medju sedmoro ljudi koji su mi ostavili komentar. Napisala je: "Dobro nam došla :) " Još se nisam ni osvestila, a već sam bila na njenoj listi prijatelja i ona na mojoj. Razmenjenih bezbroj poruka na blogu i chatu, upoznavanje uživo na blog-skupu, druženje i ovog leta kad je iz Praga došla u zavičaj...
Stajala je ispred hotela kad smo stigle, iako joj nismo rekle u koliko sati. Zvala nas kad smo bile oko Brna i izračunala. Nasmejana i lepa, željna da što pre pokaže sve lepote svoga doma i svoga grada. Trebalo bi da napišem još jedan post samo o tome gde me je sve vodila, šta sve pokazala, koliko ljubavi i pažnje poklonila za ta dva dana. Lolku i Joleta malo vodila sa nama, a onda ih na čuvanje dala tati (D. hvala!), kako bismo nas dve (moju ćerku je "preuzela" njena drugarica koja studira u Pragu) mogle da se provedemo, onako, za svoj groš. Bolje reći za njen groš, jer mi nije dala da potrošim ni jednu jedinu krunu :)
Mirka, hvala ti!
Ti si jedno veliko srce!
I, na kraju Budimpešta. Sa svojim mostovima, bulevarima, trgovima, sa nezaobilaznom ulicom Vaci (gde nadjoh svoj omiljeni parfem, za kojim sam bezuspešno tragala dve godine). Sa neizbežnom noćnom vožnjom Dunavom, sa Citadelom, sa našom Ambasadom (koju Dučić dobi na poklon od svoje ljubavnice), sa Trgom heroja...
Eto. Pokušah da vam dočaram delić lepote koju ispijah ovih dana. Još se nisam otreznila :))) Previše je to lepote za kratko vreme :)))
Srnče, sledeći put idemo zajedno!
Jeca će da čuva decu, a nas tri da zujimo po Pragu ;)))
I Mira je baš ovako slatka kao na slikama, ni D od debeljuce ;)))