Samo veceras, ja bicu tvoj san, slatka i gorka, ali tvoja cele noci, namamicu te u moj zacarani svet, u koji si, znam, oduvek hteo doci.
Jos samo veceras bicu tvoja senka, praticu te neumorno od sutona do zore i cekacu trenutak, kad zvezde zacute, da se ulijem u tebe kao reka u more.
Samo veceras, ja bicu tvoja misao, poznavaces sve moje atome i jone, lutacemo ivicom fantazije i stvarnosti, zajedno istraziti sve nepoznate zone.
Jos samo veceras bicu tvoja pesma, smisljaces me dugo, sve stih po stih, bicu najsjajniji biser u zbirci tvojih snova, savrsena rima, vatre plamen tih.
Samo veceras ja bicu tvoja igra, voleces moj ritam, sve taktove moje, dok muzika kljuca u venama nasim, znaj, minuti sa mnom nikad se ne broje.
Jos samo veceras bicu tvoja suza, kristalna i sjajna kao mesec u noci, lagano pretvoricu se u hipnoticki otrov, a onda na tvoje socne usne cu doci.
Samo veceras ja bicu tvoja muza, olovkom prati obris moga tela, i iz noci ludila, kajanja i strasti, rodice se pesma, krvava i vrela.
Jos samo veceras bicu tvoja bol, u srcu ces osetiti moj slatko-ljuti dah, a kad prvi zraci sunca proparaju noc, na ruci ce ti ostati samo zvezdani prah.....
