BUĐENJE....
28.3.2008
 

Opet je svanuo novi dan

I opet znam da te videti neću,

Pomislim ponekad da je sve san

i na tren uz sebe osetim sreću.

 

Opet mi sviće nova zora,

A znam da si ti negde preko,

Na licu se stvara jos jedna bora,

Tako si blizu- a tako daleko..

 

Sa suzama čekam novi dan

I lutam ne bih li te negde srela,

Pomislim da je sve san

I osetim od nekud miris tvog tela.

 

Ponekad dodire tvoje na sebi osetim,

Pa zagrlim tugu U samoći,

često se tvojih lazi setim

>Malena, ja bez tebe necu moći<…

 

Iz mrtvih se jos uvek vadim,

Jer sa tobom sam stigla do dna,

Svoj život iz temelja gradim

I BUDIM SE IZ SNA…

Objavio Nevenica_6 u 18:07 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
Komentari:

Pošalji komentar





  Naslovna strana | Napravi blog | Prijavite se