Dok koraci narušavaju mir svakidašnjice skidam paučinu sa dlanova ne bih li zapamtila taj oblik, ne bi li se taj miris uvukao u pukotine mojih sanjanja...
Snovi su čudni, lately. Ne umem da sj... čudovišta, a strahovi otvaraju neke kapije na koje samo ulaze nova. Na svako uništeno dođu još tri. Spaljivanje, egzorcizmi, istrebljenja... ništa nije dovoljno. Oni i dalje ubijaju moje leptire.
Ko su Oni?
Ne zna se.
Zašto ja?
Nisu rekli.
Kada će otići?
Rekoše „nikad“.
Zašto?
Lepo im je.
Trebalo bi da ovde započnem priču. U stvari, završavam je. Leptiri odumiru. Priče nestaju.