Došla sam zatvoriti ovaj blog...

ALI, MOJA NERA, SI TI !!!

Ne mogu  to učiniti,

radije ću preuzeti tvoju bol, 

pokopati sebe, a ti i dalje živi,

kroz ljubav na mojim stranicama.

Ne brini, neću više pisati,

nećeš me više sretati, niti trpjeti,

samo mi dozvoli, molim te...

dozvoli mi još koju bijednu riječ

na ovom bezličnom papiru,

što li je već?!

Ovdje su razlivene emocije moga bića

bez pokrića, kažeš...nije istina.

Ne lažem, iskrenost mi je mana,

iako mnogo manja nego povjerenje

koje sam iznevjerila  kod tebe.

Pogriješila sam, jako...

Usisavam tvoju bolnu ranu 

da što prije zacijeli,

i upijam ju u sebe, neka tu boli.

Ali još moram i ovo reći:

i nisam kurva, kako me nazivaš,

ni ne znam kakve usluge one daju,

samo znam da svaka odluka i čin ima svoju cijenu, 

a ja ipak želim ostati tvoja odluka i tvoje djelo

koje si stvorio u meni, izdigao me iznad svih...

Eh kad bi mi pružio još jednu šansu?!

I ne bi ovoga ni bilo 

da sam ti vjerovala,

da ti je toliko stalo,

da virtualna priča može izaći

izvan svojih stranica,

a mi ostati bez svih granica...

I nisam odmah shvatila to čudo.

I nije mi to neko opravdanje, 

znam, jer čuda ipak postoje.

Moje čudo si TI !

I od sada se molim,

samo za TEBE !

Ostani zauvijek tu,

samnom ili bez mene,

sada ti biraš,

(ja te želim još i više)

i svjedoči pred svima,

ako treba reci im, sve...

i poniženja ću otrpjeti

jer svaka bi poželjela

ovo što sam ja imala,

a prokockala...

Volim te, nezaboravi, 

moja ljubavi!