Slatko zažmuri

 

da li je moguce

potisnuti u sebi svaku pobunu,

zapushiti usta dushi kao  opasnoj lajavici koja ce u jednom nepromishljenom trenutku , izbaciti svu sadrzinu kisjele misli, potisnutog straha od osjecanja koja mudro želim da obesmislim jer ne prilichi o njima govoriti ?

 

moguce je

ako zažmurim

ako presvuchem kožu

ako promijenim ochima boju

ako izgrizem nokte do mesa

i uvuchem se u tijesan osmijeh.

 

moguce je

ako imam vremena

da sachekam da prestane

i ako ne osjetim svoj odlazak.

 

a do povratka

žmuricu duže.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Pošalji komentar ::

Moguce je...:)

jeste :)
žmurim..

moguće je,
dok ti ne smuči sasvim,
pa je opet moguće :)

a šta to trenirate
oćete slobodno da dišete
da duša leti gde hoće
i misli da je vode
i obrnuto
i snove slatke da sanjate
u boji
jer ako to stegneš
šta preostaje
diiiišiiii duboko
i kristališi misli
transparentno
lako je to
:D

strahove je bolje izbaciti van, od njih se osloboditi, nego ih ušutkivat :)))

Uh....ne znam:)

ubaci me u taj trening, opasna jedna lajavice***

:))
'otjesh da treniramo sa preponama ili bolje volish maraton ?
:******

ssirom zatvorenih occiju;-)

najbolje obožavam štafetu, samo dodam pa ti vidi šta ćeš ;)

neulogovana spawalica je gore...ako nisi znala :)

Možda delom.

@samojedino
volim i ja Kjubrika, al treptjem :)
@Dzo...moze djelimichno,
a ono shto kulja sa strane
opet se zaveze u plastichne kese
pa pusti niz vodu
bez posmatracha
@spawalice
volim notji ili dane kada trchimo uz vjetar
najbolje volim "dodavanje"
izmedju tih "dodira" oslobodi se vishak
pa je misao kraca i laksha :)
@njushkice
upravo to je dilema,
koliko treba pokazati ljudima,
ne govorim o poeziji,
slikarstvu, bla...
govorim o stvarnom chovjeku
u stvarnom zivotu
kada otudji svoj svijet ,
na kraju i od sebe
a nije to samo strah...

Ma samo trepci... Bar ti nece prasina u oci:-)

;) :))

Džabe žmuriš, nije moguće :)))

aha !
kada to Rijeka kaze :)
a shta je sa stajatjim vodama ??

e da, to je, ako pokažemo strah u "stvarnom" svijetu onda postajemo ranjivi, nimalo lijep osjećaj...ali zato valjda imamo bliske ljude kojima te strahove možemo pokazat, bez da tu slabost iskoriste. a za ostali svijet osmijeh na lice i "meni nitko ništa ne može" stav :))

potpuno ispod
vidim te iznad
levitiraš
raširenih nogu
raširenih ruku
vrtiš se po vertikalnoj osi
i njišeš se kao fukoovo klatno
iznenada lajava duša počinje da kevće
sve jače i jače do bola decibelskog
laganim pokretom zatvaraš joj usta
pokrivajući ih sa svih dvanaest prstiju obe ruke
njena stopljena
usta
ćute
i dok te gleda razgoračenih očiju
ti svlačiš kožu kao podnevnu haljinu
uzimaš sa vešalice svečanu kožu
i oblačiš je kao večernju toaletu
krećeš u pohod
boja tvojih očiju iz tirkizne prelazi u purpurnu
i ti osećaš bič u telu koji tera na razvlačenje usana
u grimasu koja liči na davno zaboravljeni rođendanski osmeh
vrelina parališe svojom milinom
ili su to termo gaće nove generacije
žmureći meriš trajanje
upoređuješ
stavljaš podeoke
i u sebi znaš
brojaćeš
opet i opet i opet
:D

:)))))))
kazem ti da ona ne moze tjutati bez mene!
a termo gatje !
woah :))
nova generacija
tople
a ne zuljaju !

moguće je...ako netko ima dovoljno trajanja života da pregrize tu borbenu transformaciju...iz ovog kako mi se čini, još jedan prosječni životni vijek nije dovoljan...odlično :)

<- Prethodna strana :: Sledeća strana ->