who are you

 

 

 

lomi me...mozda je samo umor

ali "samo" nije nikada samo

 

u  prostoru

ogromnog naduvanog balona

koji podrhtava i mrda se kao pihtija

poslije svakog mog pokreta

gledam uvijek u istu stranu

i sada stojim u mjestu

bespomocna, priznajem

 

ja postojim samo kao segment

nekada porodichne fotografije

koja je vec dugo u nestajanju

 

i ne chuvam je pod jastukom

jer ne spavam

i ne razgovaram sa njom u nemoci

jer ne govorim

davno sam je odlozila

i dozvoljavam da je naslage prashine ponishte

 

neka nestane

jer ja ne umijem da nosim proshlo vrijeme na ledjima

a zaposjelo me bez dozvole

i ultimativno mi "obecava"

ljepshe dane

ali "kada sve ovo prodje"

 

u zamci

vec vidjeno se deshava

svoje kljucheve u hodanju gubim

i ostajem  

 

necu umjeti da pronadjem svoja vrata

ako sve ovo jednom prodje

 

Pošalji komentar ::

...mozda se nadje neki dobar covek...pa ti vrati kljuceve...

predji u akciju, ne ?ekaj da ti se vrata zatvore pred nosom a onda se pita? ?to si zaklju?ana...:)

"neka nestane
jer ja ne umijem da nosim proshlo vrijeme na ledjima
a zaposjelo me bez dozvole..."
vrlo teska situacija...:)

Komplikovano i tesko...rekla bih i bolno.A da postavis nova vrata promenis bravu i napravis nove kljuceve i ofarbas nova vrata u crveno?

mislim da sada nije mogutje,
ali mogu da planiram,
i da zelim.
i to je korak..

uvek postoji prozor kao alternativa, lopovski....ali dobro je ;))

Lepo ti ka?e radislav, predji u akciju! Vidi? kako ja! :))))))) Sad kre?em! :)))))))

bibo znas li kuda ces i sta te tamo ceka?????

o kako sam se nashla u svakoj rechi u svakom segmentu...

<- Prethodna strana :: Sledeća strana ->