....

GRIJALI SMO SE LEDJA UZ LEDJA U PODRUMU RUSKOG POSLANSTVA , NA CHASOVIMA TEHNOLOGIJE...NA GLIJETU SMO CHEKICEM SITNILI KAMEN I UMAKALI KOCKICE U SKROB , PA LIJEPILI NA STAKLENU PLOCHU , BEZ SKICE...NISAM VOLJELA PODRUM, ZBOG VJESHTACHKOG SVJETLA I ZBOG VLAGE, ZBOG SLOJEVA GARDEROBE U KOJOJ NISAM MOGLA DA SE KRECEM. BJEZALA SAM "SA MOZAIKA" U SVOJU TOPLU "ENGLESKU" SAMOCU , UZ RADIJATOR, IZA VISOKIH PROZORA.

 SKUVALA SAM KAFU  I DUGO CUTALA LUTAJUCI OCHIMA SA JEDNOG FORMATA NA DRUGI. ZAKLJUCHACU I VRATA. 

POSLIJEPODNEVNU KAFU  PILA SAM SA SOBOM  U TISHINI...KAKO VOLIM TU PRISNOST IZMEDJU SEBE I PROSTORA U KOM RADIM. U NJEMU SE AKUMULIRA ENERGIJA, U TOJ SOBI ONA STRUJI , KLIZI, LEBDI I CHINI MI SE DA SAM NEIZMJERNO SRECNA. DO TRENUTKA KADA MORAM UPALITI SVJETLO. TADA ODLAZEM CHETKE.  NE VOLIM SVJETILJKU... UMARA MI OCHI , A BOJA BJEZI PREDAMNOM. KONCENTRACIJA TERPENTINA ZBOG KOJE CRVENE OCHI.

UZIMAM KAPUT I IZLAZIM U VLAZNU  NOC, NIZ ULICU , SHKRIPAVIM STEPENICAMA DO SOBE U POTKROVLJU. VOLIM  METALNI KREVET,ORMAR I OGLEDALO , ISPRED PROZORA U KOJI UDARAJU GRANE LIPE...

Pošalji komentar ::

divno napisano ... mene tvoje rechi smiruju...

volim mnogo neke sobe u kojima sam stanovala :)

receno tako da osecam svetlost, i cetke i skripu metalnog kreveta i miris lipe!

josh da mozemo da odshkrinemo vrata , pa da zavirimo ... moja najdraza soba :))

Tako si lepo docarala "PRISNOST IZMEDJU SEBE I PROSTORA "

potrebna mi je ta "prisnost" i danas, ali je ne pronalazim..

toliko lepo docarano, da sam vec u glavi stvorila taj metalni krevet...poktrovlje...Umes ti to, nema sta :)))

neko nam se malo ucutao :P

neka zima prodje...

<- Prethodna strana :: Sledeća strana ->