| |||
U potrazi za stolicom sakrivam platna01:14, 15/5/2007 11komentara Link
ff U potrazi sam za stolicom. Nije lako pronaći stolicu koja je u stanju da podnese i preživi moju težinu. Ja dodirnem vrhom četke smedje platno i čekam da ispari hemija i da miris od kojeg trne mozak preuzme moje ...sve. Tako nastaje tišina koja se čuva radi uživanja u njoj. Sa svakom novom tačkom...mrljom, sa namjerom grubom i nepoštenom , poništavam onu prethodnu. Ali to je proces u kojem uživam. Dozvoljeno mi je. Ona se uvijek prepusti. Ona koja će biti Ona ako je ne uništim. U jednoj narandzastoj stolici, zbrojim svoje ispošćene emocije i raspem ih po prostoriji bez prozora (jer nije vrijeme za sobu sa pogledom) i udaram po smedjem platnu bez reda i obzira, satirem ga hemijom, postim ga iako znam da posna slika puca. Da li je volim u tom trenutku. Možda ne ... jer me iscrpljuje njen otpor...ali mi je potrebna. I znam da sve što joj treba jeste fina , zdrava doza lanene guste tečnosti. Znam da joj treba . Ali ja volim razredjivač. I kada ne stružem stare slojeve ja krpom brišem i poništavam još jednu iluziju u zapisu , a na tom istom zasićenom platnu koje grund čuva od propadanja...oglasiću se novom. Ono što ti ne znaš, a ja znam...jeste da slika ne trpi nedorečenost. Izreži je skalperom na komade, ali ne dozvoli da čeka na tebe. Slika ne broji trenutke odsustva. Ona ih podnosi na svojoj koži. ....i kada je ne dodirujem četkom ili prstima ili špatlom ili krpom, kada je ne mazim bojom, kada samo nasuprot nje sjedim u narandzastoj stolici i kada ta tišina traje satima...ona čeka još jedan dodir vrha četke ili grljenje ili rvanje koje može da traje noćima. Ona čeka i traži zato što zna da je bezuslovno volim. Ona je sadržaj moje duše...i nema okvir. Pošalji komentar ::
02:59, 15/5/2007 Poslao: Anoniman ::super ti je atelje :-))08:07, 15/5/2007 Poslao: III ::
|
|||
| <- Prethodna strana :: Sledeća strana -> |
![]()
Home
Moj Profil
Arhiva
Foto Album
RSS Feed
Free Web Site Counters
Blog Hosting