Košmar i kritika društva - Los Caprichos

Na svojim portretima Goja je prikazao bogate i moćne pojedince koji su određivali pravac u kom se kretala Španija i špansko društvo.To su bila lica iz njegovog okruženja koja su oblikovala dio spoljašnjeg svijeta u kojem je živio.Od 1793. pa nadalje, njegove slike počinju da otkrivaju vizije i košmare , uvijek lične.Ova nova kreativna faza rezultat je krize prouzrokovane nervnim slomom, koji ga je doveo do ivice smrti i ostavio bez sluha do kraja života.

Nije poznato šta je potstaklo ovu krizu.Možda je u pitanju bilo fizičko oboljenje.Moguće je da je psihološki faktor imao udjelaČ možda su ove vizije, slike tamnog i potsvjesnog, predugo potiskivane jer su bile u neskladu sa progresom i razboritošću i za njih nije bilo mjesta u elegantnom svijetu Gojinih patrona.

Oporavljajući se u južnoj Španiji , januara 1794. obavijestio je zamjenika direktora Kraljevske akademije da je završio komplet novih radova.Oni su, naglasio je Goja, znatno drugačiji od standarda i predstavljaju " zapažanja za koja obično nema prilike kod naručenih radova koji ne ostavljaju mjesta za kaprice i inventivnost".

U narednih nekoliko godina Goja je malo slikao, ali je bio u potrazi za formama kroz koje bi se oslobodio slika koje je nosio u sebi.Izgleda da su ga one opterećivale, kao slijepi miševi sa glavama sova na slici Uspavanost razuma stvara monstrume, košmrna vizija opasnog naziva--opasnog u vrijeme kada je razum bio izjednačen sa prosvetiteljstvom, a prosvetiteljstvo sa Francuskom, zemljom koja je ubila svog kralja, kraljicu, plemstvo.

Umjetnik se opredijelio za gravuru.Bio je fasciniran izražajnim mogućnostima ove, za njega potpuno nove tehnike.Bilo je to nešto što je mogao raditi zajedno sa porudzbinama, a ujedno i sredstvo dopiranja do šireg auditorijuma kroz brojna izdanja otisaka malog formata. Gravira na kojoj je umjetnik usnio za svojim radnim stolom pripada seriji od 80 ilustracija koje čine Los Caprichos, koju je Goja objavio 1799.Riječ caprichos na španskom jeziku znači "kaprici".Ona ukazuje na veoma lične fantazije, možda čak hirove koje ne treba uzimati za ozbiljno.Ova serija je obećavala osudu ljudskih zabluda i poroka i nastranosti i gluposti tipičnih za svako civilizovano društvo.Ono što nije moguće jasno odrediti jeste, da li se umjetnik ovim djelom distancira od svih "ljudskih zabluda i poroka" i "nastranosti i gluposti" kroz satiričnu upotrebu linije, ili se osjeća kao njihova žrtva.

Ili , ako ne direktno kao žrtva, onda možda kao neko koga uznemiravaju ili ljute neki oblici egzistencije u savremenom španskom društvu , veliki broj plemića, na primjer.Plemićka titula hidalgo značila je samo da je on nečiji sin.Sama činjenica da ste mogli navesti svog pretka shvaćana je kao pravo na plemstvo i bila dobar izgovor da ništa ne radite.Naročito je bilo neophodno izbjegavati fizički rad.Gotovo 15% stanovništva smatralo je da pripada plemstvu i na taj način izbjegavalo proizvodni rad.Goja ih opisuje kao magarce.Oni nalaze svoje mjesto u porodičnom albumu drugih magaraca ili kao osiromašeni zemljoposjednici sjede na grbači svojih najamnih radnika i svojom velikom težinom ih vuku na dno.

Kroz desetine svojih ilustracija  Goja kritikuje moć koju posjeduju kaludjeri, sveštenstvo i zvaničnici inkvizicije.Za njega su oni omražene figure.Izgleda da ga je posebno iritiralo to što je Crkva potsticala sujevjerje.I mada je progonila i proklinjala vještice i čarobnjake, time je samo potvrdjivala njihovo postojanje.Na Gojinim radovima, takve figure pripadaju , poput dzinovskih slijepih miševa, kraljevstvu noćnih prikaza.Iako nije uvijek jasno kada je umjetnik lovac a kada lovina.

Goja je ovako reklamirao seriju Los Caprichos: "Može se nabaviti u prodavnici parfema i pića na adresi br.1, Calle del Desengano, po cijeni od 320 reala za komplet od 80 komada".Kilogram hljeba koštao je 6 reala, pa ispada da je Gojina serija koštala koliko i 53 kilograma hljeba.Nakon samo nekoliko nedelja, povukao ih je iz prodaje, vjerovatno pod pritiskom ljudi koji su se osjetili napadnutim, naročito sveštenstva.Godine 1803. Goja je poklonio preostale neprodate komplete i originalne ploče kralju koji ih je prodao Royal Calcography, gdje se i danas nalaze.Goji je,zauzvrat,obećana godišnja renta za njegovog sina Havijera...

Rose-Marie&Rainer Hagen

Pošalji komentar ::

hvala na lekciji, a i zid ti je odlican

Potsećanje, edukacija, lepa boja-prija.

nešto novo za mene ( mada nisam neki poznavalac umetnina lepo je bilo pročitati nešto novo )

ostadose demoni i demoncici i do danas ;)

Slijepi MiŠovi...KrVopije...i do danas ...i uvijek će se prikazivati i pokazivati kao prijetnja i uništitelji svake napredne svijesti...oduvijk se čovjek pred strahom povlači ili poput onih najsnažnijih ...poludi.
Kako god,
lekcija mi nije bila namjera.
Volim Goju
volim snagu njegovog ludila,
volim kritiku koja snagom i istinom
podsjeca vjekovima poslije
na isti model ljudskog nesojluka i gluposti.
Ali izgleda da sve manje ljudi "čita" tragove.
Zabilježene istine o stvarnosti koju stvaralac živi su najsnažnije veze izmedju njega i posmatrača...čovjeka valjda.
I vrlo promišljeno (ponekad mi se čini) novac je otima od čovjeka i pretvara umjetnost u zabavnu dekoraciju ...

počeću da verujem u to da svaki umetnik , pre nego postane poznat , priznat ili šta već ne , mora da prođe upoznavanje bola , poniženja , siromaštva .... Jednostavno svaki je imao / ima neki surovi kamen obešen oko vrata , koji pokušava da ga povuče duboko u ponor

Citam.....

od goje se goji ;)

Genije!

<- Prethodna strana :: Sledeća strana ->