kao bijela plahta

...na kanapu

ispod svakog udara vjetra što nikada ne spava

uzleti

pa se povija i tanji meko tkanje

na kiši isprano

na suncu sušeno

...i blijedi bijelo dok ne ostane samo prozirna pamučna mreža, sipljiva tkanina na užetu zaustavljena drvenim štipaljkama

ona leprša na ledini

zaboravljena pred bijeg.

...a poslužila je tijelu

da grije

da hladi

da povija

dok osluškuje da miriše u bijelim snovima

kao bijelo bijela

ostavljena je vjetru.

Pošalji komentar ::

"...a poslužila je tijelu

da grije

da hladi

da povija...."

I to se po pravilu lako zaboravi...i drugom se belom bojom zameni..da greje i hladi..dok se ne istanji..pa i njoj zbogom....da se na vetru povija......

...potroshachka (ne)kultura :)

Izmenio ffrida dana 5/3/2007 u 00:32

....samo poseduj....istrosi......baci.....zgrabi novo....i mislis imao si.....i jednom shvatis da si bio siromasan...strasno siromasan:)

nishta sachuvanu
kao u strahu zivotarimo

a skrinje predivno mirishu
i svako otvaranje je radost.

jeste... radost... i seta...
:***

Nisu više platna za škrinju,
ljudi u vremenu naučiše da rade brzo,
zaboravljajući da što je brzo to je i kuso.
Za takvim tkanjem teško je pustiti suzu.
A nekad se platno tkalo mesecima..
nepoderivo.

... a kako je tek biti platno, sto se oko kamena ostrih ivica obavija...

...boli.

sve dok joj se hladnoća ne uvuče među sve veće i lakše pore i očvrsne joj konture ...degradacija?

<- Prethodna strana :: Sledeća strana ->