Lilith | |
21/3/2008Ispovest suočene sa nedohvatljivimToliko sam umorna... tri sata je prošlo a meni odmora još nema na horizontu... nemam vremena... niti mi savest (ako se taj kljucajući glas moje podsvesti uopšte može nazvati savešću) dozvoljava da zaspim. Legnem ja, nije da ne pokušam... sklopim oči... ušuškam se, progutaju me ćebad... pokušam toplinom da kompenzujem nedostatak mira... uzalud... pred očima mi igraju reči... napisane, i one koje još uvek čekaju da to budu... i čini mi se... tu su, na dohvat prstiju, na domak svesti... samo što se nisam setila, otkrila... pretočila u reči ono što mi se već mesecima razvija u glavi kao rezultat. Setim se onda kako sam se smejala jednom čoveku, dobrih deset godina starijem od mene, kada mi je pre skoro godinu dana došao na "konsultacije"... sa željom da doda slova... pokušala sam da strpljivo prodjem sa njim ideju, koja je, realno, vredela pažnje... ali nisam uspevala da maknem dalje od preliminarnog naslova... čovek prakse je pokazivao hroničan nedostatak poznavanja bazične naučne metodologije... posle tri sata preganjanja, upitah ga, skoro drsko:"Pa, kako nameravate da uradite istraživanje i dodjete do nekih rezultata kada..." "A, pa... ja već znam rezultate...", prekinuo me je sasvim ozbiljan. Pomislih tada da me zeza, da mi se, onako opasno, poigrava sa živcima i vremenom... ali mi nije išlo uz profil "ozbiljnog čoveka" kakav mi je poslat sa fakulteta. Ko je još čuo da se istraživanje radi unazad... Noćas sam shvatila koliko su uski moji pogledi bili tog dana... i na njega i na nauku... Noćas kada znam šta želim, ali ne uspevam da oblikujem stazu do cilja na koji želim da stignem... a cilj mi je sasvim jasan... osvetljen u mraku mog očiglednog neznanja, stoji kao obelisk nesposobnosti...ceri se i izaziva... i vidim ga jasno... mogu da opišem svaki preliv svetlosti i tame na njemu... jedino što ne mogu... je da pronadjem put koji me do njega vodi... stojim u potpunom mraku, kao sa druge strane lavirinta... i pipam... Nauka je, barem ova moja, dvolična... sve može da bude, ali ne mora da znači... i najverovatnije nije sem pod odredjenim okolnostima koje se mogu ali ne moraju ponoviti...ikada više... Za nju je potrebno biti zreo... ja zaista verujem da je potrebno biti zreo,sasvim odrasla jedinka, da bi se dosegli neki nivoi nauke... primera radi, ja se ne osećam doraslom i spremnom za ovo što sada radim... u sopstvenoj glavi ja sam još klinka koja se oduševljava predavanjima pojedinih profesora na faksu a u slobodno vreme razmišlja o tome šta je sve čeka kada jednog dana završi sve to... nikako se ne osećam kao mogući doktor nauka...ne sada, ne u dvadeset šest... uz sve dužno poštovanje mom Egu - ja definitivno nisam ni Tesla, ni Mileva Marić... i sve ovo počinje da me zamara... ne bih li bila srećnija da sam izabrala ma šta drugo!? I sada znam da mogu da zvučim licemerno i da će mi se opet prebaciti da sam snob... ali, baš kao što nekoga muči nova isporuka "Smokija" u njegov str. ili neka nova tehnika šišanja u salonu... mene baš tako i toliko muči sopstvena nezrelost da na zadovoljavajući način dovršim ovu moju prijavu koja bi morala da osvane negde na Strandu najkasnije za dve nedelje...
03:19, 21/3/2008
4komentara Link
Pošalji komentar { Prethodna strana } { Page 17 of 186 } { Sledeća strana } |
O meniMoj Profil Arhiva Prijatelji Foto Album LinkoviKategorijePoslednje napisanoAerodrom...Noć kada su plakala stakla... Posledice... Egao Ga... Bez Naslova PrijateljiDomacicaSeven kloe Wolfie Persefona ficca mirkoman yozza BIGMAMA III poglavica Foxy SRNA Giardia Milena miriam nenadjebiv Dzo gulanfer Kombib Kurt JeJa whoreofbabylon elfish mazzapsycho Svemirko kojak Nemirko Rea Specificna BubaErdeljan Patetika skyseeker Tresnja FemmeFatale Anci pahulja mistichna
Blog Hosting |