Lilith | |
8/3/2008Osmomartovska seansa ili Kako prevesti BRE?Zove jutros jedan od onih koje sam poznavala u prošlom životu...onom, dok sam još znala gde i zašto živim...al’ to nije bitno za ovu pripovest... Daklem, zove on... Podesio glas na švalerski tonalitet...onaj kada ne znate dal’ govori il’ k’o mačka prede...usitnio, razvodnio, rastegao, razvukao... gnjavi one samoglasnike koji su u njegovom jeziku redji od jagoda u januaru...ovde, dakako. Troši minute, novce i moje živce nemilice... Posle pet minuta od kako sam rekla „Halo“, shvatih da i dalje govori...recituje, bre... k’o s papira da čita... i bude mi smešno... lepo ga vidim, tamo, u sobi sa papirom A4 formata ispunjenim precizno odštampanim tekstom kako samo menja imena i zove redom sve žensko iz imenika... i još ga vidim kako sedi podvijenih nogu na krevetu il’ možda fotelji i onako usput, uz recitaciju, čačka nos...ili uvo... da mu brže prodje vreme dok stigne do kraja strane... Posle još pet minuta sam zapalila cigaretu i počela da igram igricu na kompjuteru – Zuma, super stvar za ubijanje minuta koji vam se nikada više neće vratiti... telefon držim obrazom, desnom rukom klikćem, levom menjam kanale na TV-u... podela rada... još da ovaj ne davi... Trže me tišina... Nisam ni primetila kada je završio... (što i nije retka pojava)...i sada lepo čujem kako sa druge strane hvata vazduh – ponestalo valjda dok je uznosio glasom reči iz poslednjeg pasusa u neslućene visine ljudske inspiracije... „Aha“, kažem rečito... „Just AHA!?!?“, pita me onako muški netaktično, zabalavljeni (od priče dakako) junac. „Of course not“, odgovaram još taktičnije „It would be more, but I haven’t managed to finish MY speach since you have finished yours sooooooo quickly“ „Hahaha“, čujem sa druge strane i polako počinje da mi igra u stomaku (ali ne od uživanja niti od uzbudjenja)...“I just love when you are ironic“ „Great... that was quite a relief... I was scared to death that you will get angry and that you will deny me the possibility to hear this speach again next year...“ „Hahahaha“, mali je vrlo kreativan izgleda... Ipak, još uvek mi negde tinjaju ostaci Sindroma Majke Tereze (sad će o’ma da me proglase za izdajnicu osećam) pa ser ne upuštam u dalju diskusiju...a baš bih onako lepo da mu kažem:“Dobro, bre, prestani da kakiš i reci šta hoćeš pa da skratimo ovu psihoseansu na obe sekunde...“ Ali uporno ćutim... što da ne bude da sam baš zla, onako preko svake granice (mada nije da me potresa) a drugo (važnije) što ne znam kako da prevedem BRE a bez toga cela moja tirada ne bi imala smisla... Već vidim čime ću da se zabavim narednih dana... memo to myself: pod obavezno naći prevod za BRE... zlu ne trebalo...
15:04, 8/3/2008
3komentara Link
Pošalji komentar { Prethodna strana } { Page 21 of 186 } { Sledeća strana } |
O meniMoj Profil Arhiva Prijatelji Foto Album LinkoviKategorijePoslednje napisanoAerodrom...Noć kada su plakala stakla... Posledice... Egao Ga... Bez Naslova PrijateljiDomacicaSeven kloe Wolfie Persefona ficca mirkoman yozza BIGMAMA III poglavica Foxy SRNA Giardia Milena miriam nenadjebiv Dzo gulanfer Kombib Kurt JeJa whoreofbabylon elfish mazzapsycho Svemirko kojak Nemirko Rea Specificna BubaErdeljan Patetika skyseeker Tresnja FemmeFatale Anci pahulja mistichna
Blog Hosting |