Lilith | |
23/2/2008Tarnerovi akvareliAko se može reći da su dogadjaji proteklih dana uneli ikakvu promenu u moj život (sem što još manje, ako je to uopšte moguće, izlazim iz kuće) onda je to rešenost da se jednom za svagda oprostim od raznoraznih iluzija koje su svojevremno podrazumevale podredjivanje ličnih interesa, onih banalnih i površnih poput ekonomske stabilnosti i normalnog života, višim interesima doprinosa zajednici. Više nemam volju ni želju da doprinosim, a ni povoda da mislim da bi mi bilo dozvoljeno sve da i dalje imam sličnih poriva u sebi. Zato sam danas sela da konačno završim jebenu prijavu za još jebeniji doktorat koji bi konačno trebalo da u moj pasoš udari oznaku trajniju od par meseci... Igrala sam se hirurga sa sopstvenim životom i potrudila se da amputiram nepotrebnosti, sve one slatke suvišnosti koje su mogle da otežaju/olakšaju donošenje odluke... čini se da je ipak bila potrebna sva raspoloživa objektivnost da me natera da sednem, opet ugrejem stolicu i dovršim tih nekoliko preostalih pasusa... Smešno mi bilo kada sam sklopila oči nad dimom cigarete koji mi se nekako upleo sa zračenjem ekrana... videla lepo sebe u nekoj prozračnoj svetloj atmosferi, samu i tihu u samodovoljnom prostoru. I lepršala mi slika kao zastava u glavi, ovaj put bez nacionalnih obeležja... Još smešnije mi bilo kada sam shvatila da se na mom wannabe spisku od svih mogućih i nemogućih edukativnih centara ustoličio, i to tvrdoglavo, onaj jedan koji spaja prošlost i budućnost u sadašnjost... i koji je obeležen koracima izvesnim koji će narednih nedelja odšetati u pravcu afričkog kontinenta... Jedina mi, sujetna, odbrana bila što sam u pastelnoj slici u glavi bila sama... mora da nema baš mnogo veze sa tim... hajde da na trenutak verujemo da nema i da sam digla ruke od prekookeanskih puteva zato što je daleko, što mi se ne svidja ustrojstvo i što me iritira metodologija a ne... da... nećemo da mislimo da... nikako... Ne volim taj grad za koji ću moda vezati svoj život... daleko bih više volela da jutra provodim u Latinskoj četvrti nego na Strandu ali, jbg, kada su mi nudili da učim francuski – meni se to nije radilo... imala sam pametnija posla... nije ni važno... važno je da konačno imam u glavi neku, ma kakvu stazu... i da ne robujem više „državi koja me nije htela“... kao lošeg ljubavnika, kao nevernog partnera vreme je da je ostavim i potražim neki prostor u kome bih mogla da zadovoljim makar potrebe na mikro-nivou, kada su mi već one makro nedohvatne... Jedini problem je što, duboko negde, još uvek osećam krivicu... i što nikada nisam volela akvarele... ni Tarnera...
18:32, 23/2/2008
6komentara Link
Pošalji komentar { Prethodna strana } { Page 26 of 186 } { Sledeća strana } |
O meniMoj Profil Arhiva Prijatelji Foto Album LinkoviKategorijePoslednje napisanoAerodrom...Noć kada su plakala stakla... Posledice... Egao Ga... Bez Naslova PrijateljiDomacicaSeven kloe Wolfie Persefona ficca mirkoman yozza BIGMAMA III poglavica Foxy SRNA Giardia Milena miriam nenadjebiv Dzo gulanfer Kombib Kurt JeJa whoreofbabylon elfish mazzapsycho Svemirko kojak Nemirko Rea Specificna BubaErdeljan Patetika skyseeker Tresnja FemmeFatale Anci pahulja mistichna
Blog Hosting |