Znas, ja ne znam da brojim UNAZAD, ne vidim DALEKO, i ne vidim UVEK SVE boje... Ipak, ne prodajem strahove za snove... I nikad necu.
7/7/2008
(Poslato)

..Smešiti se dalje, da, to treba znati
kada je najbolje ustati od stola,
kada pred nama samo stoje prazni sati
u tom životu glupom do bola.
Trebalo bi znati, ma koliko stoji,
sačuvati ponos, onaj što preosta,
i uprkos svemu prijatelji moji,
zauviek otići, znati da je dosta.
Pred sudbinom svojom, koja sve ti uze,
kad već ništa nemaš, kada sve si dao,
trebalo bi znati skriti svoje suze.
Ja, srce moje, ja to nisam znao.
Zato treba znati napustiti sto
kad je ljubav tvoja davno pojedena,
ravnodušna lica skriti svoju bol,
zauvek otići tiho kao senka.
I usnama treba reći da se smeju
iza maske jada, i stisnuti zube,
a krikovi mržnje u tebi da gore,
te poslednje reči onih koji ljube.
Treba znati mirno otići na kraju,
ućutkati srce što već umrlo je,
sačuvati obraz ko neki što znaju,
dok još nije pao.
Trebalo je znati,
suviše te volim, ja to nisam znao....
Objavio Lela u 13:52 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (2)
Komentari:
Pošalji komentar
Prekrasna Pjesma.....
Volim nježnost i duboke osjećaje....

Ćao!
Poslao Svemirko u 20:54, 2/8/2008 | Link | |
:))))))
Poslao Lela13 u 18:47, 4/8/2008 | Link | |


Pošalji komentar
  Naslovna strana | Napravi blog | Prijavite se