Svaka izgovorena rec ima svoju tezinu, naravno, ako je prava i iskrena. Ona svakome prija, imponuje, ohrabrjuje, podize...Sve one u jednoj divnoj kompoziciji daju prelepu deskripciju.
Ali ja vise volim dela.....Kada sa reci predjemo na dela.Ona ostaju, traju, i naravno dugo se pamte.
I naravno, volim tvoja dela, koja cinis zbog mene, samo zbog mene.To vise cenim od bilo koje eksplicitne recenice ili reci. Dela uvek, govore vise od reci, i u vecini slucajeva se ne mogu pogresno tumaciti kao reci.
Pogotovo kada, pisem, emocije koje unosim u svaku rec ostaju zanemarene od onih koji to citaju. Predju na brzinu preko njih, i kraj.One trpe sve.
A dela, to je nesto sasvim drugo.
Zato predjimo na dela....
