Ali sada je nastupilo cutanje, a i to je neki znak.
Ovo je cutanje koje govori, Cutanje koje mi kazuje da ne treba vise da objasnjavam tebe.
Postoje porazi, ali njih niko ne moze da izbegne. Zato bolje da izgubim nekoliko bitaka u borbi za svoje snove nego da budem porazena, a da pritom cak i ne znam zasta sam se borila.
Ja ne znam , za cega sam se borila.....da li za tebe, za nas, za ljubav, za sta? Znam da sam sada sama....mozda je i ta samoca samo moj put da spoznam sebe, da te pustim da odes, da pronadjem sebe...
Od sada koracam sama, svojim dugim koracima, ali toliko su teski i tromi, kao da znaju da nemaju prilike vise hodati sa nekim....Placem , cak se i pitam kada sam zadnji put proplakala,......to je Boziji dar, dar plakanja. Suze kupaju dusu...koliko je potrebno meni da se operem od tebe....Ostavljam sve sada, sve prilike, sva nadanja, svaki pokusaj, da te opet vidim, ili pozovem. Znam da se nikada necemo videti, zagrliti, poljubiti, maziti......Mozda je bolje i ovako, sve se desava sa nekim razlogom, i naravno sve je sacinjemo od nasih izbora.
Tvoj je bio da nisi sada pored mene.....
